(autor Peter Kuzmič/27.10.2019.)
Za nas kršćane reformacijske bastine je između proljetnog tužnog Velikog petka praćenog radosnim Uskrsom s jedne strane te kalendarski nepreciznom ali folklorno i darivalački (pre)bogatom prosinačkom/decembarskom Adventu s proslavom Božića kao vrhunca s druge strane, još jedan datum redovito obilježavan. Radi se o listopadskom/oktobarskom Danu reformacije (31. listopada) koji je – iako evanđeoskom porukom motiviran i prožet – povijesno spasenjski i kalendarski ipak daleko manje potkrepljen od gornjih središnjih Kristo-kršćanskih blagdana.
No Dan reformacije je povijesno-europski gledano itekako značajan datum.
Evo nas opet u listopadskom Tjednu reformacije ili – kako mi to u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu (ETF), Visokom teološkom učilistu međunarodne reputacije i utjecaja, znamo najaviti i realizirati – Tjednu kršćanske knjige. Naglasavamo “donjogradska” kako bismo podsjetili da se prekrasni grad Osijek odlikovao još (većom i ljepšom) “gornjogradskom” sinagogom koja je poput zagrebačke postala žrtvom rušilačkog divljanja pronacističkog režima u vrijeme zloglasne NDH.
Radi se o značajnoj, ne samo vjerskoj nego i kulturnoj cjelotjednoj manifestaciji izložbe i predstavljanja kršćanskih i inih judejsko –kršćanskom etikom te porukom pomirenja i ljubavi prožetih knjiga. Ovogodišnji naslov tjedna glasi Riječ i reformacija. Mjesto održavanja je tradicionalno: Donjogradska sinagoga koja se nalazi u središtu kampusa ETF-a, a istovremeno je duhovni dom Evanđeoske crkve “Radosna vijest”. Donjogradska sinagoga je spomenik kulture koji je bio u ruševnom stanju dok ga nismo prije tridesetak i plus godina obnovili paralelno sa selidbom ETF-a iz Zagreba u Osijek. Naglasavamo “donjogradska” kako bismo podsjetili da se prekrasni grad Osijek odlikovao još (većom i ljepšom) “gornjogradskom” sinagogom koja je poput zagrebačke postala žrtvom rušilačkog divljanja pronacističkog režima u vrijeme zloglasne NDH.
Za kršćanstvo je Biblija, znao je naglasiti Bonaventura Duda, moj učeni i duhovni Doktorvater, ne samo eminentno ekumenska knjiga, nego i “mjerodavna i smjerodavna Božja riječ.” Prošle su dvije godine otkad smo uz sve ostale u zapadnom svijetu i mi u Hrvatskoj donekle pristojno ali i znanstveno utemeljeno obiljezili (proslavili?) 500. obljetnicu glasovitih Lutherovih teza. O toj obljetnici smo ovdje objavili nekoliko komentara o životu i značaju Martina Luthera, uzornog redovnika, katoličkog svećenika i utjecajnog profesora Svetoga pisma.
Protekle su tri godine otkada je u kontekstu priprema za veliku obljetnicu papa Franjo na poziv Svjetske luteranske federacije krenuo u švedski Lund da doprinese početku zajedničke proslave jubilarne godine, to jest 500. obljetnice protestantske Reformacije kao prijelomno značajnog duhovnog događaja. U predvečerje tog događaja je na ovom mjestu objavljena kolumna pod provokativno (proročki?) znakovitim naslovom “Od sutra Papa vise nije Antikrist niti je Luther heretik.” Za “Crkvu u Hrvata”, to jest “Stepinčevu crkvu” (kako to svetogrdno zvuci!) to nije nista značilo.
Kad je u kontekstu reformacijske obljetnice otišao na zajedničku proslavu sa Svjetskim luteranskim savezom u Lundu u Švedskoj, najtiražnije njemačke novine su ga velikom naslovnicom nazvale “Martin Luther 2017. godine”. U našoj ekumenski nepismenoj i konfesionalno netolerantnoj (polu)javnosti i nadalje kolaju mnoge neistine, poluistine i čiste pa i prljave izmišljotine o Martinu Lutheru a posebice o Jeannu Calvinu, švicarskom pokretaču protestantske reformacije. Ovih su me dana u razgovoru za listopadski broj mjesečnika “Poduzetnik” pitali sto se promjenilo od (Lutherove) reformacije.
Mnogo toga se promijenilo. Povijest zapadne civilizacije, posebno europske i sjevernoameričke, nezamisliva je bez snažnog formativnog kulturološkog pečata reformacije. Upravo protestantski naglasak na individualnoj savjesti i odgovornosti pojedinca da osobno uči Božje istine izravno iz Biblije, znatno je oblikovao identitet i politički eksperiment građen na predanju individualizmu, ravnopravnosti i pravima slobođi religije, izbora i mišljenja.
Uz to je protestantizam naglašavao radnu etiku, racionalni stil života i odgovornost pojedinca za vlastiti uspjeh ili poraz u životu….
(Više možete pročitati na https://www.autograf.hr/slaviti-dan-reformacije-znaci-trziti-horizonte-milosrdnosti/)
