| Kako bolje započeti mjesec nego dječjim kampom, i to onim koji organizira DPB! Upravo tako je nama u Pakracu započeo prvi dan listopada – jednodnevnim kampom za djecu od 5 do 14 godina.
Ne, nismo mi iz Pakraca išli u Severin na Kupi na taj kamp, nego su oni došli k nama i obilno nas blagoslovili i usrećili. Dok smo se tjedan dana prije pripremali za kamp, molili i razmišljali kako će sve to biti, očekivali smo mnogo jer smo upoznati s radom DPB-a i kampovima koje organiziraju.
No kada smo tu subotu nakon kampa razgovarali kako je prošlo, nismo mogli reći drugo osim da smo primili mnogo mnogo više nego što smo očekivali. Sijali smo sjeme Božje Riječi u srca djece i jedva čekamo vidjeti kako će Bog učiniti da to sjeme uzraste i donese ploda.
U Pakracu u crkvi nemamo puno djece, a ni događaja organiziranih za njih. S obzirom na nepovoljne financijske situacije u obiteljima, mnoga djeca niti ne dobiju priliku tijekom ljeta otići na neki kamp.
Upravo zato je ideja o Pokretnom kampu i „donošenja“ kampa u druge crkve nešto što je i potrebno i stvarno blagoslovljeno. Mi smo se sami uvjerili u to nakon samo jednog dana takvog kampa u našoj crkvi.
Vidjevši dječju radost dok su i oni sami glumom sudjelovali u pričanju biblijske priče o junakinji Esteri, njihovo uzbuđenje dok su se u ekipama natjecali tko će prije, bolje i smješnije obući svoje „modele“, njihovu ljubav za Boga dok su slavili Njegovu veličinu pjesmama i kreativnost kad su se posvetili svojim ručnim radovima – sve to učinilo je i nas radosnima i neizmjerno zahvalnima.
Također je stvarno ohrabrujuće bilo vidjeti djecu koja nisu bila samo iz Pakraca, nego su došla i iz okolnih mjesta – Sirača i Golubinjaka. Ovo je bila prilika i za njih sve da se još više povežu i bolje upoznaju. Još veće ohrabrenje bilo je vidjeti djecu iz Pakraca i Lipika koja inače ne dolaze u crkvu i čiji roditelji nisu kršćani.
Za vrijeme malih grupa razgovarali smo o tome kako je Bog s nama i kada prolazimo kroz teške situacije pa smo tako razgovarali o problemima koje smo imali. Kraj mene sjedila je šestogodišnja djevojčica, jedna od onih čiji roditelji nisu kršćani, i rekla mi je tiho da je njoj bilo teško kada je tata ostavio nju i njezinu obitelj.
Imala sam priliku „posijati sjeme“ u njezino srce i reći joj kako sam sigurna da je Bog bio uz nju i tada kada joj je bilo teško. Zamolila sam je da zapamti da će On uvijek biti s njom, i kad joj bude teško i kad je tužna, a i kad je sretna. Ona se samo nasmijala, onako od srca, i rekla je da će to zapamtiti.
Upravo ovakvi trenutci i poruke su ono najvrednije što djeca dobiju na kampu. Na nama je da nastavimo zalijevati ono što je posađeno, a ako je Božja volja, On će učiniti da sjeme uzraste i donese ploda.
Pokretni kamp odlična je i poticajna ideja koja je obilno blagoslovila i motivirala našu crkvu. Hvala vam za molitve i sudjelovanje kroz DPB te darove kojima ste nam omogućili da imamo kamp u našem gradu!
Tvoja sestra u Kristu,
Tamara
P.S. Pridružite nam se u sijanju ovog sjemena i u drugim crkvama i gledanju kako ono donosi ploda! Evo nekoliko načina na koje se možete uključiti. |
