(Foto – reformacija.net)
Reformacije je počela 31. listopada 1517. godine, kada je Martin Luther objavio 95 teza o oprostima, dogmama i uređenju tadašnje Rimske crkve. Taj postupak doprinio je raskolu unutar Rimske crkve, a predloženim reformama reformatori su željeli kršćanstvo vratiti na temelje evanđelja.
Kakav je naš interes u ovo moderno doba? Kome dajemo svoje povjerenje? Koga gledamo i slušamo, a koga pratimo u svom životu? Čujmo li ove riječi: Tko čuje moj glas Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.” (Otkrivenje, 19,20).
Ovih dana prisjećamo se početaka Reformacije u kršćanskoj crkvi. Kada dolazi na red reformacija našeg srca, našeg života? Reformacija, kako u životu kršćanske crkve, tako i u osobnom životu, predstavlja jedan od koraka nastojanja uređenja boljeg društva u kojem se živi. Ipak, ne zaboravimo, dajmo svoj životni izbor onome tko nas čuje i tko želi biti s nama, tko želi biti naš reformator.
Tu je početak. Otvorimo vrata svog srca. Na nama je izbor, to je naš interes, a i njegov. Tko je izvor naše reformacije? On nas poziva „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite moj jaram na sebe, učite od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme je moje lako“ (Evanđelje po Mateju 11,26-30).
U nastavku pročitajte tekst kojeg je objavila HINA, pod naslovom:
Dan reformacije: protestanti dali Hrvatskoj više nego se zna
ZAGREB, 31. listopada 2013. (Hina) – Dan reformacije obilježavaju danas protestanti, čiji doprinosi hrvatskoj povijesti i kulturi znatno nadilaze brojčanu snagu vjernika i ono što javnost obično zna o njima, tvrde stručnjaci. Protestantski vjernici sjećaju se današnjeg dana 1517. godine kada se uzoran redovnik Martin Luther žestoko javno usprotivio pomami Crkve za bogatstvom i sjajem, te zatražio ponovnu uspostavu starog kršćanstva i povratak Crkve puku.
Nakon njegovih 95 teza o dogmama Crkve, koje je 31. listopada te godine objesio na vrata dvorske crkve u Wittenbergu u Njemačkoj, Papa ga je oštro osudio i izopćio iz Crkve, a Luther mu je otkazao poslušnost. Uskoro su Luthera počeli podržavati njemački kneževi i veleposjednici, a potom i veliki dio sjeverozapadne Europe. Smatra se da u svijetu danas ima oko 700 milijuna protestanata, od oko ukupno 2,1 milijardi kršćana. U užem smislu protestantske crkve su samo luteranske, reformirane-prezbiterijanske i anglikanske, a u širem smislu svi “konfesionalni pravci” koji su se odmakli od Katoličke kao glavne crkve i odbacili autoritet Pape.
Sociolog religije s Instituta Ivo Pilar iz Zagreba Ivan Markešić protestante navodi kao jednu od 12 vjerskih skupina u Hrvatskoj (pored katolika, pravoslavnih, muslimana, židova…) u okviru koje je registrirano 20 vjerskih zajednica. Pored protestanata, katolika i pravoslavnih navodi “ostale kršćane” koje čini još 13 vjerskih zajednica.
Doprinos protestanata hrvatskom jeziku i kulturi
Protestantske crkve i zajednice prema popisu iz 2011. u Hrvatskoj broje 14.653 vjernika ili 0,34 posto stanovništva, a ostali kršćani još 12.961 vjernika ili 0,30 posto stanovništva, ali je njihov doprinos hrvatskoj kulturi, znanosti i teologiji nemjerljiv, smatra Ivan Markešić.
Prodekanica Teološkog fakulteta Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu Lidija Matošević kaže da je protestantska tradicija ugrađena u temelje hrvatskog jezika i književne kulture i potkrjepljuje to podatkom o izuzetnom književnom stvaralaštvu prvih reformatora s područja današnje Hrvatske (Istra), okupljenih u tzv. “uraškom krugu” u Urachu pored Tuebingena. Oni su, gradeći na hrvatskoj glagoljaškoj baštini, izdali u prvoj polovici 1560-ih tridesetak vjerskih knjiga u nakladi od oko 25 tisuća primjeraka. Među njima se ističe prvo tiskano izdanje Novoga zavjeta u prijevodu Stipana Konzula i Antuna Dalmatina, najprije na glagoljici (1562/63), a potom i na hrvatskoj ćirilici (1563). Ta su djela nedavno pretiskana u Hrvatskoj i dostupna su javnosti.
Izuzetno je važna činjenica da ti prvi reformatori s područja današnje Hrvatske već sredinom 16. stoljeća svoj jezik nazivaju izričito “hrvatskim”, “općenim, sadašnjim i razumnim”, što govori da su svojim pristupom i djelovanjem ucijepljeni u samo tkivo hrvatskoga nacionalnog i kršćanskog identiteta, dodaje Lidija Matošević.
O njima, međutim, u školskim udžbenicima nećete naći podatke u mjeri koja odgovora njihovu doprinosu, smatra Markešić. S tim se slaže i prodekanica Teološkog fakulteta Matija Vlačić Ilirik: “Trebat ćete se dobro namučiti da u nekom od suvremenih školskih udžbenika, bilo iz hrvatskog jezika bilo iz povijesti, pronađete više od natuknice ili eventualno rečenice o tom impozantnom i važnom dijelu hrvatske nacionalne baštine. Nešto je bolja situacija u stručnim krugovima, iako se i tu prava valorizacija tek čeka”, kaže.
Protureformacija i ekumenizam
Markešić smatra da se još manje govori o doprinosu protestanata obrani Hrvatske ili, još bolje, humanitarnom angažmanu na ublažavanju posljedica rata. Razloge tome Lidija Matošević vidi u stoljetnim protureformacijskim djelovanjima “u navodnoj borbi za očuvanje hrvatskog narodnosnog bića”, ali priznaje da je recepcija protestantizma danas u Hrvatskoj uglavnom pozitivna, iako ponegdje još obojena sektaškim i “protuhrvatskim” predrasudama.
Pozitivnom gledanju su, prema Lidiji Matošević, doprinijela i ekumenska nastojanja na području Hrvatske, koja su danas baština sveopće Crkve, a koja su “začeta u svjetskim protestantskim krugovima”.
Premda su ekumenska nastojanja na području Hrvatske još uvijek prečesto ograničena na događanja prigodničarskog karaktera, ona su posljednjih nekoliko desetljeća ostavila pozitivne učinke i na cjelokupnu valorizaciju protestantizma u svakodnevnom javnom životu, dodaje prodekanica Matošević. Sve pozitivnijoj recepciji protestantizma u Hrvatskoj doprinose i druge aktivnosti kojima protestantske zajednice i pojedinci doprinose javnom dobru, bilo na području humanitarnog rada, obrazovanja, brige o mladima, kulture i drugoga, kaže Lidija Matošević.
Markešić smatra kako bi bilo dobro da hrvatska javnost bude svjesnija vrijednosti koje protestantske zajednice promiču u društvu, osobito vrijednosti rada, odgovornosti, marljivosti i štedljivosti. Također ističe razvoj tolerancije i pluralizaciju društva koje su prisutne u hrvatskim protestantskim krugovima, zatim prihvaćanje drugih i rušenje međusobnih granica.
Kakva prava uživaju protestanti
U pogledu prava koje te zajednice uživaju u društvu postoje dvojne ocjene. Općenito, protestantski vjernici nemaju manje prava od svih drugih građana Republike Hrvatske, no, manjinske vjerske zajednice u Hrvatskoj ipak nisu u ravnopravnom položaju u odnosu na većinsku, tvrdi prodekanica Teološkog fakulteta Matija Vlačić Ilirik.
Rimokatolička Crkva u Hrvatskoj privilegirana je postojanjem međudržavnih ugovora sa Svetom Stolicom koji joj, posebice u ekonomskim pitanjima, pružaju “relativno daleko veća prava”. Sve ostale crkve, tj. vjerske zajednice, imaju potpisane ugovore s Vladom “o pitanjima od zajedničkog interesa” kojima im je zajamčeno pravo na djelovanje i opstanak, no ekonomska strana tih ugovora ne omogućuje bitno više od golog opstanka, kaže Lidija Matošević.
Markešić takav položaj ilustrira slučajem tri “pobunjene” registrirane zajednice: Crkve cjelovitog evanđelja, Saveza crkava Riječ života i Protestantske reformirane kršćanske crkve, koje su pravo sklapanja ugovora s državom nakon neuspjeha na Upravnom i Ustavnom sudu RH ostvarile tek u tužbi zbog diskriminacije pred Europskim sudom za ljudska prava.
Kao prodekanica protestantskog teološkog fakulteta tu situaciju dobro poznajem iz prve ruke, a poznata mi je i iz niza drugih situacija u kojima se nalaze moji kolege i poznanici na odgovornim funkcijama u različitim segmentima života protestantskih crkava, kaže Matošević. No, i u tom se pogledu naziru nešto bolja vremena. Ovih se dana na našem fakultetu veoma radujemo Sporazumu o sufinanciranju studija Protestantske teologije koji se, nakon godinu dana iščekivanja i neizvjesnosti, upravo potpisuje između Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Sveučilišta u Zagrebu i Teološkog fakulteta Matija Vlačić Ilirik, dodaje Matošević.
Sociolog Ivan Markešić podsjeća da će se na današnji dan za tri godine navršiti pet stotina godina reformacije. On taj veliki jubilej vidi kao priliku za veće međusobno uvažavanje i zbližavanju kršćanskih crkava i drugih vjerskih zajednica.
Piše: Ivo Lučić, Hina
