Boračko jezero, kolovoz 2016. (IBA) – Od 1. – 6. kolovoza, na Boračkom jezeru u BiH, održan je STEP-ov studentski kamp nakon nekoliko godina pauze. Kampu je prisustvovalo 15 kampera (Varaždin, Koprivnica, Zagreb, Osijek, Sarajevo, Buenos Aires i Seattle), te 2 govornika, Branislav Zelenjak i Darko Kreiner (ZVEŠ Maribor). Krovna tema kampa bila je „Mijenjam se – mijenjam svijet“, te su u sklopu toga studenti promišljali o temama kao što su „Je li Isus postavio previsoke standarde?“ „Kako živjeti život izvrsnosti?“ „Vođenje očekivanja“, „Kako živjeti svrhovit život?“, te su provodili jutra uz duhovne misli na temu „Buntovni Otac – poznavati Očevo srce“.
Osim duhovnog programa, vrijeme na kampu ispunile su brojne aktivnosti: rock-climbing, timske igre, zipline, canoeing, i mnoge druge. Sav duhovni sadržaj i aktivnosti imali su svrhu izazvati mlade ljude da iskorače van svojih granica i strahova, da se odazovu na izazov, da nauče vjerovati jedni drugima, te se oslanjati jedni na druge za pomoć i podršku, s čime smo željeli naglasiti važnost zajedništva. S obzirom na reakcije kampera, vjerujemo da smo postigli što smo i željeli postići.
„Imam nekog staža u STEP-ovim ljetnim kampovima, kroz koje sam već dobila neprocjenjivo mnogo. Ovogodišnjem kampu sam se veselila znajući da ne može biti loše, no da će me ovako izbaciti iz cipela, nisam očekivala. I sada, par tjedana kasnije, često sjednem „bosa“ da promišljam o svemu što se tamo događalo. Ne toliko o aktivnostima (koje su stvarno bile nesvakidašnje i poticajne), koliko o ljudima: šačici studenata, iz različitih priča koje su tek djelomično posložene i pune pitanja, nesigurnosti i traženja. I kako ih to nije spriječio da objeručke prihvaćaju i svoje i tuđe nesavršenosti i posebnosti, da osvajaju i visine i srca svojom ranjivošću i hrabrošću, da pokazuju vjernost i karakter u malom i velikom. Srce mi je prepuno i zahvalno dok razmišljam o njima, o bogatstvu koje smo doživjeli u nekoliko dana, o Duhu Božjemu koji je budio svoje vrijednosti u svima nama. Možda sam nostalgična, ali razmišljajući o svemu tome, ne mogu se oteti rečenicama s kojima sam i sama odrastala kroz STEP: „Od toga dana više ništa nije bilo isto. Postalo je jasno da se svijet može promijeniti i da ima netko tko ga već mijenja ili ako ne to, a ono barem da je promjena potrebna. Oni koji su to osjećali bili su neko vrijeme skupa i to je bilo dovoljno.“
(Mateja Magdalenić, Zagreb)
Ako želite saznati više o kampu ili o STEPu, te kako se uključiti i podržati STEP, budite slobodni javiti se na ela@step.hr.
Za više fotografija, posjetite našu Facebook stranicu www.facebook.com/studentskievandeoskipokret
Ela Magda
Glavna tajnica STEP-a