U svojoj viziji o dolini suhih kostiju, Ezekiel je vidio ljudska bića čija je potraga za životom i srećom došala kraju. U sceni potpune propasti, Ezekiel je bio siguran kako je njihova vitalnost iscrpljena, a njihov identitet izbrisan, te kako se oni susreću s mrtvom nadom.

Vidjevši da nema izlaza iz tužne situacije, prorok je bio ispunjen osjećajem beznađa. Bio je zapanjen scenom neopisive propasti. Pitanje koje se neminovno postavlja je ovo: Postoji li netko tko je u mogućnosti životom pristupiti smrti i u pustoši očaja iznova obnoviti nadu?

Ponekad možemo biti u iskušenju reći: “Naše kosti su presušile i naša nada je otišla, mi smo odsječeni” (Ezekiel 37:12). Kad doživimo te trenutke, hoćemo li se sjetiti izuzetne promjene koja se dogodi kad ljudsko iskustvo ispuni sila Božja?

Naviještanje Božje riječi otvara put ljudima, raštrkanima po krhotinama vremena, kako bi pronašli novi život i ustali iz groba propasti do novih visina radosti. Kroz riječi istine Bog nas izvlači iz naše malodušnosti i omogućuje da odbacimo okove očaja. Mi smo došli do spoznaje moći onoga koji čini sve novo.

To se dogodilo na dan Pedesetnice. Usred mnošta koje nije razumijelo što se događa, čuo se tihi šapat Božjeg glasa u žamoru zvuka različitih jezika. Kosti su opet zajedno; mrtvi su pronašli novi život, a tisuće koje su došle Isusu Kristu biva kršteno.

Dolazak Duh Svetoga nas podsjeća da nema mjesta beznađu, čak i kad smo se nasukli na olujnom moru života i prijeti nam katastrofa. Bog ima naviku uzemti suhe kosti i od njih oblikovati nove ljude.

Neka ove godine, o proslavi Pedesetnice, Duh Sveti zapuše na nas i zamijeni očaj nadom, ugasli žar obnovljenim zanosom, smrt životom.

Gospodin čije smo uskrsnuće slavili tijekom Uskrsa je uzašao. Pa ipak je Isus živ i po Duhu Svetom donosi novi život na područja očaja. Tamo gdje je smrt, ima nade!

Neville Callam
Glavni tajnik

Više pročitajte na www.bwanet.org/pentecost-message-2014