Nedjelja, 21.02.2016. održao se još jedan RiStream Xtreme, a po prvi put u prostoru Pastoralnog centra Riječ i život. Ime centra, kao i sam naziv događaja potpuno se mogu sjediniti, jer upotpunjuju i opisuju doživljaj koji se naočigled osjećao. Mogla se osjetiti i razumjeti punina života kroz sve riječi koje su se čule tijekom večeri, a veliki X u samom nazivu dokazao je da ne predstavlja zabranu i ograničenje, već ekstremnu slobodu duha i opuštanja. Zbog čega je bilo tako, što ili tko je vodio RiStream, saznat ćemo u nastavku.
Događaj je otvoren motivirajućim videom, koji je podsjetio prisutne na ono tko su, što su i zašto su, a oni koji još to nisu da postanu. Mi smo dom u kojem Bog želi biti, živi hram, živo kamenje, sveto svećenstvo Isusa Krista. To je bio prvi poticaj pozitivnih emocija i uvod u večer koja je slijedila.
Večer su dodatno obogatili voditelji Dean i Lea vodeći publiku kroz cjelokupni program. Pastor Giorgio Grlj poveo je u molitvi, a potom su Ivan, Tabita, Paco, Karlo, Vito i Mihael kao sastav RiStream benda pokrenuli ne zaustavljivu lavinu pjesmama Jerihonske zidine, srce predajem ti i nek’ pada.
U istom Duhu nastavio je predstavnik kršćanske ambasade u Jeruzalemu Mojmir Kallus. Iako je rodom iz Praga (Češka), svoj život odlučio je posvetiti radu za Isusa Krista u Izraelu. U obliku kratke poruke predstavio je svoj rad te poslao jasnu i snažnu poruku. Slikovito je objasnio nekoliko bitnih činjenica, a ono što bih izdvojila je izvor i snaga života koju imamo u Isusu Kristu. Poput drveća koja život dobivaju iz korijena, koje je nama na oko ne vidljivo, jednako tako je nama izvor života i snage Isus Krist. Ukoliko smo odvojeni od tog korijena, umrijet ćemo (Ivan 15, Rim.11:17-24). Također, pozvani smo da čitamo Bibliju, molimo se i činimo ono što nam Bog govori.
Pjesma pod izvedbom Deana iz Pule, govorila je o tome kako svakog dana trebamo Isusa da nam bude sreća, zaštita, da On život vječni daje svakome tko se kaje… Vidimo da se i ova pjesma nadovezala na sve prethodno. Jednostavno se točka za točkom nadovezivala, nadopunjavala, a bura emocija je samo rasla. Čak i predstava na temu koja većinu užasava, veoma se dobro uklopila u cijelu temu večeri. „Utjelovljena“ smrt poručila je kako gubi moć pred snagom Isusa Krista. Na kraju je ostavila otvoreno pitanje, koga želimo kao najboljeg prijatelja, smrt ili Isusa?! Tamara, kao i svi ostali, zaslužuje sve pohvale za osmišljen scenarij i izvedbu.
Vrhunac večeri nastupio je čim je na pozornicu zakoračio pastor crkve Hosana iz Pule, Nebojša Đurić. Jednostavnim, ali izuzetno zanimljivim govorom i stavom odmah je zainteresirao publiku, podignuo buru emocija i unio silnu energiju. Tema: „Pobjednici prvo podižu ruke“ doslovno je proizvela duhovnu tempiranu bombu. Duh je svakome mogao progovoriti ono što mu je bilo potrebno, ohrabrenje, poticaj, snaga i sl. Teško je izdvojiti bilo koji dio propovjedi, ali odlučila sam barem djelić podijeliti. Kada Bog uđe u naš život, tada nastaje probuđenje. On sve mijenja, jer Bog je Bog reda. Međutim, Božji red nije naš red. On iz našeg kaosa napravi red. Kada osjećamo da se nalazimo u kaosu, što god to značilo za svakoga od nas, tada trebamo prepustiti Njemu da djeluje. Dignimo ruke i prepustimo Bogu djelovanje, kako svojim rukama ne bismo pokvarili Božje djelo. Uzmimo Kristovu pobjedu, a Njemu dajmo sve svoje terete i brige, jer On to čeka. Ne razmišljaj o sebi, nego stavi Krista u centar svojih misli. Sve što se tebi čini normalno i logično, u Božjim očima nije. Preokreni sve naopačke, jer Biblija je napisana naopako u odnosu na naš um. Zarotirajmo svoj život i prilagodimo ga Bibliji. Kada ustima priznamo Isusovu pobjedu, tada oslobađamo Duha Svetog. Pobijedimo svijet osvajačkom silom – vjerom, a ne svojim rukama. Isus je pobijedio svijet i u Njemu imamo tu pobjedu! Zato, podignimo ruke i pustimo da Bog djeluje. Moglo bi se još jako puno toga napisati, jer je svaka izgovorena riječ imala svoju snagu i moć. Svi su koncentrirano slušali punih 45min. I htjeli su još, još i još duhovne hrane koja ohrabruje. Tema pobjednici prvo podižu ruke, oborila je sve s nogu. To je zaista vrijedilo čuti.
Na samom kraju večeri, RiStream bend je dovršio započeto, tempirana bomba je eksplodirala i svi su bili na nogama. Uz pjesme Evo me, Kad sve utihne i zaključnom pjesmom Jerihonske zidine, gotovo da se vidjela prašina srušenih zidina, a ruke pobjednika u zraku slavile su Božju pobjedu.
Moderan stil prilagođen mladima, kakvi smo i sami, potiče euforiju i ne prolaznu ispunjenost. Ništa nije bilo bazirano na ispraznosti, već na punini koja dolazi ni više ni manje, nego s neba. Doslovno od Stvoritelja svega što vidimo i ne vidimo. Tako da nitko nije mogao ostati ravnodušan pa da je i htio. Kako osvrt ne bi bio temeljen samo na dojmovima koje sam osobno stekla, tražila sam dojmove nekolicine prisutnih te večeri. Znate li što sam dobila?! Potvrdu svojih dojmova, doživljaja, poleta, oduševljenja!! Nisam mogla propustiti i ne zabilježiti to na papiru. Posebno me fascinirao komentar djevojke koja nema običaj odlaziti u crkvu: „Bilo je fenomenalno! Sve je bilo super, a ovaj zanimljiv lik, al’ baš je lik! Nikada u životu nisam čula nešto takvo!“, rekla je s oduševljenjem.
Što reći, RiStream je potvrdio da je spoj različitosti, ali ujedno i jedinstva, zajedništva okupljenog oko jednog i istog cilja. Dokaz da Bog spaja nespojivo kako bi se očitovala Njegova moć i slava. Ono što je ljudima nemoguće, kod Boga i s Bogom postaje moguće. Najveći uspjeh je radost i punina koja se osjeća i traje nakon takvog iskustva. Nestrpljivo iščekujem sljedeći RiStream, a nakon ovoga vjerujem i vi.
