Nacionalistički i patriotski osjećaji često uzrokuju glavobolje kršćanskim vođama i predstavljaju posebne izazove za crkvu ili misije jer je potrebno razumijevati opseg i značaj nacionalizma u kontekstu opće misije.
Dok populističke stranke potpiruju strahove, crkve su se često borile izraziti jasnu perspektivu Božjeg kraljevstva, jer su se u nekim slučajevima, svjesno ili nesvjesno, prikazivale kao saveznici domoljublja u borbi zaustavljanja dotoka nekršćanskih doseljenika. Nacionalisti su, iznad svega, pozivali na razlike i homognizirali snage u otporu globalizaciji.
Lausannski pokret izražava predanost viziji jednog svijeta kao Kristovog tijela, potaknut entuzijazmom vizije kraljevstva Božjega. Ipak, potrebno je da evanđeoske grupacije po svijetu uravnoteže stalne nacionalne interese i globalnu misiju koja se trenutno nalazi u različitim dijelovima svijeta, gdje se međusobno suprostavljaju države kao što su trenutno primjerice Rusija i Ukrajina.
Mudri voditelji misijskih timova trebaju se pripremiti za žestoke rasprave unutar timova, koji mogu biti opterećeni domoljubnim i nacionalističkim osjećajima.
Naravno, prokletstvo nacionalizma za vjernike. sljedbenike Isusa Krista, mobilizira kršćanstvo kao ujedinjujući izvor nacionalnih identiteta. Evanđeoski kršćani mogu izražavati solidarnost sa svojim vladama, što nije uvijek samo po sebi krivo. Ali, to se ne može raditi s pozicije nacije, ako to znači moralnu pristranosti ili politiku superiornosti, kojom bi se drugima uskraćivala ista ljudska prava kao i njegovih članova.
Ova perspektiva odražava biblijsku teologiju kako su narodi vrhunac Božjih kreativnih djela (Post 10,32); izjavljuje da budu u središtu misije Božje svrhe (Post 12,2-3); okuplja sve narode u tijelo Kristovo (Otk 7,9); te završava eshatološkom slikom naroda pod osudom (Otk 19,15).
Kršćanski identitet i odanost mogu biti samo u Kristu. U svi ostalim oblicima odanost je privremena i prolazna te je izložena bezvrijednim procjenama svakog naroda.
Najprije se treba pokajati za bilo kakve pristranosti ili superiornosti koje su se instinktivno osjećale ili pokazivale prema suradnicima ili onima među kojima se radilo.
Drugo, mora se naporno raditi na prepoznavanju potencijalnih izvora nacionalističkih tenzija unutar vlastitih timova, službi i misija. Treba se biti spreman rješevati prijeporna pitanja koja se mogu pojavljivati s vremena na vrijeme, potaknuti geopolitičkim zbivanjima. Bolje je osjetljivo pozabaviti se tim pitanjima unutar tima i pokušati ih rješavati na zdrave načine, te boriti se za pomirenje koje je osigurano Kristovom smrću i uskrsnućem. Alternativa može biti samo gomilanje ogorčenosti.
Treće, treba ponuditi obuku timovima koji odlaze na područja gdje će vjerojatno naići na nacionalističke tenzije… Kršćani trebaju stalno podsjećati da je odanost Bogu uvijek prije odanosti naciji…
Darrell Jackson
Više možete pročitati na http://www.lausanne.org/docs/LGA/LGA-Executive_Summary-2014-05.pdf
