(Foto: advance.hr)
U novijoj je povijesti jedna od najdubljih promjena u globalnom vjerskom krajobrazu bio nezaustavljiv proporcionalni pad povijesnih kršćanskih zajednica na Bliskom istoku:
• 1910. kršćani su predstavljali 13,6% populacije Bliskoga istoka
• 2010. kršćana ima još samo 4,2% u regiji
• do 2025. se očekuje da kršćani čine 3,6% stanovništva
Postoje tri glavne skupine kršćana na Bliskome istoku: povijesne crkve (pravoslavne i rimokatolička), moderne misijske crkve (protestantske i nezavisne), imigrantske crkve (mnogih tradicija).
Dvije dinamike
Demografsko se stanje kršćana na Bliskom istoku jedinstveno i dramatično promijenilo tijekom proteklih 100 godina, s dva dinamična događanja u isto vrijeme:
• Iseljavanje, gdje povijesne kršćanske zajednice odlaze iz područja, prvenstveno u Europu, Sjevernu Ameriku i Australiju; i
• imigracija, gdje brojni kršćani kao radnici iz zemalja izvan regije stižu na posao uglavnom u naftom bogate zemlje s muslimanskom većinom.
Drugi trend imigracije na Bliskom istoku dolazak je misionara u regiju, prije svega protestanta i neovisnih. Između 1910. i 2010. devet bliskoistočnih zemalja doživjelo je značajan pad u postocima kršćanske populacije: Egipat, Irak, Iran, Izrael, Jordan, Libanon, palestinska područja, Sirija i Turska.
Dva su glavna razloga pada broja kršćana:
• Niže stope nataliteta; i
• Iseljavanje zbog rata, sukoba i progona. [1]
Istovremeno, šest bliskoistočnih zemalja imalo je ogroman priljev kršćana, poglavito od 1970-tih: Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Ti kršćani su većinom migranti iz Filipina, Južne Koreje i drugih zemalja koji rade na poslovima proizvodnje nafte, građevinarstva te drugih poslova u uslužnim djelatnostima.
Denominacije
Pravoslavni su vjernici najveća kršćanska tradicija na Bliskom istoku. Najviše pravoslavnih je u Egiptu: (Kopti), Cipar (Grci) i Sirija (Armeni, Grci, i Sirijci). Iseljavanje je, međutim, duboko utjecalo na pravoslavne crkve, čiji se udio u regionalnom stanovništva smanjivao s 11,8% 1910. god na samo 2,7% 2010-te, a vjerojatno će se i dalje smanjivati na 2,2% do 2025. Istodobno, rimokatolici, protestanti i nezavisni povećavali su svoje udjele u kršćanskom stanovništvu regije. Jedan od razloga za to povećanje je nazočnost veliki broj radnika rimokatolika (kao što su Filipinci) u zemljama poput Saudijske Arabije.
Implikacije
Navedeni trendovi ukazuju na neizvjesnu budućnost za kršćane na Bliskom istoku. Kršćani iz tih povijesnih zajednica sada su prisutni u cijelom svijetu, a kršćani iz cijelog svijeta sve više su nazočni na Bliskom istoku. Trendovi dvostrukih migracija kršćana predstavljaju jedinstveni izazov podršci kršćanima na Bliskom istoku, kao manjinskoj zajednici koja je pod intenzivnim društvenim i političkim pritiskom.
Širenje kršćanstva do globalnog Juga može se promatrati kao pozitivan trend za kršćane pod pritiscima u regiji, posebice u svjetlu post-kolonijalnog raskida između “zapada” i “kršćanstva”. Svijet je trenutno više usredotočen na stanje kršćana na Bliskom istoku. Neka od njihovih gorućih pitanja mogu se rješavati zagovaranjem slobode za sve vjerske manjine u zemljama koja doživljavaju visoka socijalna i / ili društvena ograničenja.
Kršćani s Bliskog istoka u dijaspori imaju nove mogućnosti za uključivanje u međuvjerski dijalog s ljudima drugih religija na način koji često nije moguće u njihovim matičnim zemljama, zbog napetih odnosa između Židova, kršćana i muslimana. Sljedbenici ovih religija mogu iz daljine puno bolje surađivati i promicati mir u regiji iz koje dolaze. Svi kršćani imaju veliku odgovornost promicanja dijaloga i suradnje između vjerskih različitosti u svjetlu promjena vjerskog krajobraza na Bliskom istoku.
Ovaj je kratki pregled izvadak iz knjige Todda M. Johnsona i Gine A. Zurlo, “Egzodus se nastavlja: Praćenje iseljavanja kršćana s Bliskog istoka,” Harvard Journal o bliskoistočnoj politici, proljeće 2014.
[1] Napomena urednika: Vidjeti članak Wafik Wahba, ‘Nemiri na Bliskom istoku: implikacije za tamošnje kršćane i na globalnoj razini “, u studeni 2013 Lausanne globalna analiza.
http://conversation.lausanne.org/en/resources/detail/13655#article_page_1
