Ovih dana se u istarskom Buzetu otkrivanjem nove spomen ploče i impresivnim znanstvenim skupom obilježila 500. obljetnica rođenja Stipana (Stjepana) Konzula Istranina (1521.-1579.), pisca, prevoditelja i filologa kroato-europskog značaja.

U najnovijem broju Hrvatske revije (Matica hrvatska) je Alojz Jembrih, daleko najkompetentniji poznavalac Konzulova života i djela, tom obljetničkom prigodom objavio pregledni, kontekstualno situiran i sjajno ilustriran članak ”Uz 500. obljetnicu rođenja Stipana Konzula Istranina”.

Jembrih ističe kako Stipanu Konzulu i njegovu suprevoditelju Antunu Dalmatinu ”pripada časno mjesto među hrvatskim velikanima 16. stoljeća u Europi, u kojoj su svojim djelom promicali i svjedočili hrvatski identitet, šireći spoznaju o postojanju glagoljice i hrvatskoga jezika”.

Nažalost se o Konzulu, osim u njegovu rodnom Buzetu, premalo zna u hrvatskoj kulturnoj javnosti iako je on izuzetno značajan ne samo na lokalnoj već i široj regionalnoj i međunarodnoj razini.

Akademik Mateo Žagar je znao naglasiti kako je sramotno što nijedan maturant u Hrvatskoj ne zna tko je prvi preveo Bibliju na hrvatski jezik, dok je u drugim zemljama to podatak koji je poznat svima kao dio opće kulture…

Za Konzula je od presudne važnosti bila suradnja s vodećim slovenskim reformatorom Primožom Trubarom (1508.-1586.) koji mu je najprije pomogao da se zaposli kao učitelj pjevanja u Regensburgu, gdje se oženio i postao ocem troje djece.

Trubar je mladog Istranina upoznao sa svojom sveobuhvatnom vizijom i projektom prevođenja i distribucije svetopisamskih tekstova među južnoslavenskim narodima s ciljem evangelizacije ”sve do Carigrada”, te je zatim Konzula uputio na prevođenje Biblije i drugih protestantskih spisa.

Konzul je skupa s Antonom Dalmatinom (početkom XVI. st. – 1579.) također izgnanikom iz Istre zbog pristajanja uz protestantizam, prevodio ponajviše sa slovenskoga, a koristeći se i latinskim, njemačkim, talijanskim, madžarskim, poljskim i češkim jezikom.

Njihov najplodonosniji prevodilački i izdavački rad vezan je uz protestantsku tiskaru u Urachu, poznatu kao ”Biblijski zavod”, nekoj vrsti prethodnice kasnijih biblijskih društava. Osnovao ju je i financijski podupirao veliki župan varaždinski Ivan Ungnad, a radila je u dvorcu, bivšem kartuzijanskom samostanu, koji je u tu svrhu darovao württemberški vojvoda Kristof.

Tu su boravili, prevodili i za tisak priređivali knjige Konzul i Dalmatin sa suradnicima Jurjem Cvečićem, Jurjem Jurišićem i drugima. Između 1561. i 1564. je tiskano tridesetak naslova hrvatskih knjiga na ćirilici, glagoljici i latinici u dotle nezamislivoj ukupnoj nakladi od 25.600 primjeraka.

Najvažnije i najopširnije (898 stranica) djelo koje su preveli Konzul i Dalmatin je prva tiskana Biblija Novoga zavjeta: ”Prvi del Novoga Testamenta” (1562.) i ”Drugi del Novoga Testamenta” (1563.). Tiskan je glagoljicom i ćirilicom i ilustriran drvorezima po uzoru na njemačka izdanja. Od starozavjetnih knjiga je 1564. godine tiskano ”Vsih prorokov stumačenje hrvatsko”.

Na žalost i sramotu Hrvatske izuzetno utjecajni hrvatski prevoditeljski krug u Urachu nije dobio mjesto i priznanje koje zaslužuje u hrvatskoj kulturnoj povijesti, posebice u deficitarnom školskom sustavu…

To važi posebice za Konzula ”čovjeka koji je svoj život potrošio u afirmaciji hrvatskoga jezika i hrvatske knjige, svjedočeći diljem Njemačke i Europe 16. stoljeća o postojanju i funkciji hrvatskoga jezika. Time je znatno zadužio hrvatsku filologiju”.

Prije 500 godina rođeni Stjepan Konzul Istranin, poslije Vlačića Ilirika, najzaslužniji protestant prve generacije zaslužuje epitet koji mu je dodijelio profesor Jembrih, najvrsniji poznavalac njegova vremena i djela – ”najveći promicatelj hrvatskoga jezika u XVI. stoljeću”.

Autor: Peter Kuzmič / 12.09.2021.

(preuzeto od https://www.autograf.hr/hrvati-ne-znaju-tko-im-je-prvi-preveo-novi-zavjet-sramota/)