Tko bi s razine ljudske logike ostavio sve iza sebe i započeo novim životom, ako nije otkrio nešto više, kvalitetnije, nešto što ga dokraja ispunjava. U vrijeme smo ozbiljnih izazova na svim razinama egzistencije; iskrena osoba, vjernik, ne ostaje ravnodušan. S povjerenjem u Božju riječ, shvaća da su krizna vremena prilika kako nam je pozivajuće otvoriti se iskustvu Božjeg čuda! U prilog navodim pjesmu: „Krist jednom stade na žalu tražeć’ ljude za velika djela“ , pjesma je Ivana Pavla II.
– U naslovu, evanđeoski ulomak govori o Lukinu opisu poziva prvih učenika Isusa iz Nazareta. Ovdje nam se predstavlja zgoda čudesnog ulova ribe. Nekolicina galilejskih ribara, Šimun i njegove kolege, cijelu noć nisu ulovili ništa, i tek na Isusov poziv; ”Izvezi na pučinu, baciti svoje mreže“, one se zamalo raspadaju od mnoštva riba. Gospodin Isus nije pomogao ribarima da im se dogodi samo ulov ribe, jer im je promašena noć njihova napora – iskusili su da je Bog na djelu u Isusu iz Nazareta!
AKTUALIZACIJA – Gospodin je zamolio Šimuna da upotrijebi njegovu lađu. Bog moli čovjeka za suradnju. Gospodin moli čovjeka, (grč. δεν διατάζει), ne zapovijeda, dolazi mu blagom riječi, nenametljivo. Bog prilazi čovjeku tako da ga ne uplaši, uči nas kakvu vrstu riječi koristiti u teškim trenutcima ljudskoga razočaranja.
Nakon propovijedi upućene mnoštvu, Gospodin Isus poziva Petra, potiče ga na akciju rekavši: „Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.“ To je Isusov poziv Petru, i takav je poziv odzvanjao generacijama, uvjeren sam da smo ga i mi razumjeli u našoj generaciji!
Izvezi/„Otisni“, (grč. επαναγάγειν), ponovo pokreni, udalji se samo malo od svoje prividne sigurnosti, odmakni se od obale. Možemo li prihvatiti, vjerovati da se otisnemo od samoga sebe i predam se Gospodnjem pozivu?, ili ostajem čvrsto vezan za svoju obalu?
– Riječ je pripravila srce, spremno je prihvatio: „Izvezi na pučinu“!, (grč. βάθος) na dubinu, i baci „tek oprane“ mreže ponovno u jezero. Kao da mu je Gospodin progovarao; nije gotovo Šimune, tamo gdje se tebi čini da je gotovo, za Boga tek počinje. Bog nas izvodi iz „plitkog“ na pučinu, iz nedovoljno shvaćanja naših života u Njegove dubine/svrhu, jer bez Božjih dubina i širina nema čovjeka.
Dobro znade iskusni ribar, ako noću ništa nisu ulovili, kakvu li se ulovu nadati danju? Šimun ne kalkulira, otvoreno ispovjeda svoju situaciju: umornu noć, prazne mreže, trud ali otvara srce koje naslućuje Gospodina.
On i njegovi kolege spremni su protiv svake logike i protiv vlastitog iskustva pustiti da Gospodin Isus uzme njihovu životnu priču u svoje ruke. Nemojte htjeti nikamo bez svjedočanstva savjesti da ste svoju ruku stavili u Njegovu, da je Njegova na kormilu vaše životne lađe.
– Snaga Gospodinova poziva pokreće Šimunovo unutarnje biće i zato odgovara: „Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na TVOJU RIJEČ, bacit ću mreže.“ Neuspjeh sada po pozivu rađa poniznost i posluh, a plod takva stava bit će obilan, i nemoguće je postalo mogućim, obilan ulov!, jer Riječ Gospodinova je djelotvorna i moćna!
Šimun je mahnuo drugovima na drugoj lađi, nije ljubomoran, traži pomoć, u svoje iskustvo žive Riječi uvodi i druge, ne čuva ljubomorno Isusa samo za sebe.
Šimun treba pomoć, ljudi trebaju ljude, a između njih treba biti Bog. Obje lađe su pune. Bog daje bez mjere. Bog se ne ograničava u ljubavi prema čovjeku!
– I tada slijedi dvostrukost imena: Šimun/Petar!, kako nam ga za taj trenutak ev. Luka tako naznačuje, svjedoči događaj unutarnje preobrazbe. Petar je u napetosti, osjeća se nedostojnim pred Gospodinom, u tom raspoloženju: On pada do nogu Isusovih, moguće kleknuo pred Gospodina i izgovorio: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ Neobičnost ulova je prenerazio Petra i njegove kolege, čija imena u kraju ovog događaja saznajemo, to su Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi.
– Petrove riječi podsjećaju na iskustva pojedinaca u neposrednoj prisutnosti Božjoj, navedenih kroz biblijsku povijest, npr. Abrahama (Post. 18,27), Joba (Job 42,6) ili Izaije (Iz 6,5). Petar je prepoznao Božju ruku i to ga je navelo da uvidi vlastitu grešnost. Želi pobjeći, zato ističe svoju grešnost, mišljenja da ga Gospodin Isus ne treba u njegovoj grešnosti. Ali se Gospodin otkriva u svojoj čudesnoj dobroti i milosrđu, prihvaća Petra takvog kakav je i hrabri ga: Ne boj se!
– S tim i takvim Petrom, Gospodin Isus je odlučio ostvarivati svoje „čudesne ribolove.“ Ostati s Isusom uključuje neprestano mijenjanje i neprestano usklađivati svoje planove i stavove s pozivom i poslanjem Gospodinovim!
Valjano je ovdje prihvatiti nužnost odluke koja se implicira u korist prekretnice u životima pozvanih. Naš tekst naglašava termin: »odsada«, oni koji su živjeli od lovljenja ribe, nadalje će loviti ljude! Ovaj termin označava „uloviti živog“ i „uloviti da bi živjeli“ Taj posao koji im Gospodin Isus nalaže je trajan.
Ne radi se o tome da će samo jednom baciti mreže i loviti ljude. Gospodinov čin, ostavio je Petra/Šimuna i kolege u čudu; bili su zapanjeni. No to čuđenje je preraslo u predanje. Oni napuštaju sve; golem ulov, posao, sigurnost doma i obitelji, prijatelje i Njega slijede!
PRIMJENA: Bila je to avantura kad je Šimun Petar dopustio Gospodinu Isusu da uđe u njegov čamac. I on ga se više nije mogao osloboditi. Kako biste vi postupili kad bi vam Gospodin Isus rekao: «Pusti me u svoj čamac»?
Možda biste mu odgovorili: radije drugi put, ovaj put ne mogu, cijelu noć sam radio i sada sam umoran, perem svoje mreže, a onda imam slobodnu večer. Biste li pustili Gospodina Isusa u svoj čamac – nije nikakvo teoretsko pitanje, jer on stvarno želi ući u vaš čamac, u vaš životni čamac. I zato vas pita: »Jeste li spremni prihvatiti me u svoj život?» Ovim pitanjem: «Smijem li putovati s tobom, u tvom životnom čamcu?», Gospodin nam dolazi svakog novog jutra!
– Prema tome, možemo slobodno u molitvi izgovarati: “Gospodine, putuj sa mnom, u mom životnom čamcu!” Šimun je dopustio Gospodinu Isusu da uđe u njegov čamac, i Gospodin je s njim zaplovio po vodi života.
Šimun se usudio povjerovati riječi koju mu je Gospodin Isus priopćio. U početku, bez sigurnosti-jednostavno samo na Njegovu riječ, a kasnije, snažen Duhom Gospodnjim, Petar će jasno ispovijedati: “Kamo ćemo Gospodine od tebe jer ti imaš riječi vječnog života!”
– Dragi prijatelji, nemojmo se bojati poslušati poziv koji nam Gospodin upućuje! Nemojmo se plašiti dopustiti da snaga Njegovog poziva i snaga Njegovog Duha djeluje u našim svakidašnjim aktivnostima. Na Njegovu Riječ!, smijemo se i mi usuditi na sljedeći korak.
MOŽEMO LI ZAKLJUČITI? Poziv inicira odluku/iskorak vjere!, trebalo je “zaveslati na drugu stranu – na pučinu“, trebalo je u vjeri baciti ‘mreže’ kad se po uhodanom običaju nije bacalo, i tada se dogodilo čudo Božje i ljudsko. Iz vjere u Isusa Krista ‘nastaju čuda’ koja čovjek vrlo teško racionalno može predvidjeti.
– Poziv i poslanje crpi svoju snagu iz susreta; iz susreta Boga i čovjeka, te čovjeka i čovjeka. I to nam se prikazom navedenog odjeljka Evanđelja želi priopćiti. Susreti su važni za iskustvo vjere. Bog svakoga susreće s različitim intenzitetom i pod različitim uvjetima. Ljudi vjere ne boje se izazova, odlučno prihvaćaju poziv ”izvezi na pučinu”!
Poziv i poslanje je, moglo bi se reći središnja misao navedenog ulomka ev. Luke. Psihološki razlozi za odluke pozvanih nemamo, postoji samo jedan razlog: Isus Krist, jer On je taj koji poziva i suveren je u pozivu. Poziv počinje izborom Gospodina a mjerodavno za njegov poziv određenih ljudi je kraljevstvo Božje. Tako je Isusov učenik uvijek određen Učiteljem, koji ga zove na nasljedovanje i kraljevstvom Božjim koje treba u Njegovo ime navijestiti.
– Poštovani u Kristu: vjera i životna praksa, odgovor su na poziv i poslanje! Evanđelje ima svoju ‘čudesnost’ i svoju plodnost. Ono u svoju mrežu ‘lovi’ sve one koji čeznu za ljubavlju, dobrotom i pravdom. Kroz navještaj Radosne vijesti, događala su se i događaju čudesa spasenja. Uvijek je inicijativa od Boga. Bog prvi poziva, od Adama, Abrahama, Mojsija, pa do današnjih dana. I svatko je od nas pozvan da ostvari poslanje svojeg života.
Izlijevanje Duha Gospodnjeg u život suradnika, oslobađa istog svake bojažljivosti i razvija u nama odvažnog i razboritog suradnika u djelu Gospodnjem! (2Tim 1, 7) Blagoslovljeno bilo ime Gospodnje! Abraham, Mojsije i drugi, bili su pozvani da bi bili poslani! Galilejski ribari su bili pozvani da bi druge okupljali oko Gospodina Isusa. Isto je i sa svakim vjernikom, suradnikom u djelu Gospodnjem.
Vjernik/suradnik nije pozvan samo na život osobne svetosti. Savez s Gospodinom nije privatna stvar. Vjernik/suradnik, pripada Božjem narodu, tijelu Kristovu, Gospodinu ako hoćete!, i pozvan je navještati Njega, Njegovo spasenjsko djelo!
– Ta istina je temelj svakog poslanja, da se događa novi i bolji svijet. U Gospodinu je moguće vidjeti preobrazbu iz »običnog« u »čudesni« – u stvarnost kraljevstva Božjeg! Amen!
U Tordincima, 2. veljače, 2022.
Matej Lazar Kovačević
(preuzeto s crkvabozja.hr)