Vinkovci/Foča (BiH), 22. kolovoza, tim suradnika Crkve Božje u RH je sudjelovao na organiziranom kampu Crkve Božje u BiH, u organizaciji pastora zajednice vjernika u Sarajevu, Roberta Jurjević. Sudjelovali smo na bogoštovlju i biblijski utemeljenom krštenju odraslih osoba, u predivnom ambijentu malog mjesta Paunci, na obali rijeke Drine. Blagoslovljeni smo zajedništvom sestara i braće u Bosni i Hercegovini, nadahnuto istinom Radosne vijesti – Evanđeljem!

Evanđelje Isusa Krista svjedoči Njegovo naučavanje i djela, ispunjenje su starozavjetnih proročanstva i očekivanja, svjedoče za Kristovu osobu kao čovjeka i Boga, pravi čovjek i istinski Bog. Vjerujemo u Evanđelje koje nipošto nije nešto zastarjelo, prošlo i potrošeno, nego je u najvećoj mjeri suvremeno i relevantno. Poruka Evanđelja je transformativna moć i zrači u sve prostore osobnog i skupnog života, nadahnjuju kreativno razmišljanje i odvažno postupanje.

Vjerujemo da zbog Evanđelja kod Kristovih učenika nema mjesta ravnodušnosti, a još manje fatalizmu. Nema odustajanja od vlastitog duhovnog rasta i ljudskog sazrijevanja, ali ni od izgradnje boljeg i pravednijeg svijeta unutar naše (do)življene povijesti. (dr. Peter Kuzmič)

Evanđeoske zajednice sukladno primjeru Gospodina i jasnom pozivu izraženom Velikim nalogom, krste odrasle osobe – ne krštavaju novorođenčad, djecu i roditelje u Gospodnjem duhu, blagoslivljaju u zajednici vjernika. Sam Gospodin Isus nije djecu krštavao, ali ih je blagoslivljao. (Mk 10,16) U Novom zavjetu ne možemo naći primjer da su krštavana mala djeca, tj. osobe koje ne mogu povjerovati, niti se pokajati. Čak i najuvjereniji pristaše krštenja male djece priznaju da u Bibliji nije moguće naći dokaze da je Krist ustanovio krštenje djece. (M. Jovanović, I Riječ Crkvom postade, BI Zg. 2012.)

Krštenje u vodi predstavlja nam znamen smrti i uskrsnuća Gospodina Isusa; vanjski je znak onoga što se zbilo u duhovnom smislu. Kad silazimo pod vodu, osoba biva uronjena u vodeni grob (pravilno značenje riječi «baptisma» u Novom Zavjetu i drugdje, je nešto potopiti, uroniti nešto ispod površine vode); priznajemo da smo ukopani s Njim a kad se podižemo iz vode, simbolizira se uskrsnuće, s Gospodinom smo uskrsnuli i želimo živjeti u novini života.

Vjerom u pomirujuću smrt i uskrsnuće Isusa Krista; vjernici su opravdani, učinjeni pravednima i pravednost samog Isusa Krista stavljena je u njih, na temelju vjere srca. Krštenje je tako znak Božje djelatne milosti izlivene za nas u Kristu, znak je Božjeg milosrđa koje temelji odluku vjere našeg bića. Prema tome, krštenje u vodi znači da smo kršteni u samog Isusa Krista a ne u neku određenu denominaciju. Time smo, tvrdi apostol Pavao, djeca Božja jer smo se krštenjem obukli u Krista (Gal 3,26-27), koji predstavlja ostvarenje krštenja, te smo po Njemu sudionici u svim Njegovim blagoslovima.

Navedenim tvrdimo da biblijski shvaćenom krštenju, prethodi vjera pojedinca. Vjera, iako dolazi odozgo kao Božji neizrecivi i neočekivani dar, nalazi u našem biću svoj oslonac. Dolazi kao odgovor težnjama cijeloga našeg bića; ne samo kao odgovor razumskim zahtjevima, već ona daje odgovor i zahtjevima srca i osjećaja. Stoga, vjernik se ne rađa, on to milošću Božjom postaje! Vjera je ključna u procesu biti vjernikom. Priznanje vjere nije puka obredna formalnost, nego izraz čvrsta povjerenja u Isusa Krista. Bez vjere i pokajanja, bez priznanja Krista za svojeg Spasitelja i Gospodina, uranjanje u vodu je bez ikakva značenja. Nemoguće je biti pripadnik Božjeg naroda bez osobnog ispovijedanja vjere, « … jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog …!» (Heb 11,6)

Stoga nam u navještaju Radosne vijesti ostaje ne iznevjeriti temeljno poslanje Crkve: «Pođite dakle i navijestite, krštavajući… ! »

Matej Lazar Kovačević, nadglednik

(preuzeto s crkvabozja.hr)