Doručak za žene u Vukovaru! Bila je to potiha  želja koja je godinama tinjala u mome srcu. Ipak, mogla se ostvariti tek kada je za to došlo vrijeme.

Obzirom da smo i Valerija i ja prvi puta krenule u organizaciju ovakvog projekta, bojažljivo smo se nadale da će doći barem 50-ak žena. Ipak smo, vjerjujući, pripremale potrebito za 80. Pozivnice smo poslale oko tri tjedna prije. Nakon dva tjedna bilo je dvadesetak prijavljenih.

Trebalo je ustrajati do kraja. Treći  tjedan  pljuštao je pozivima i prijavama. Kada smo prešli brojku od 150, osoblje hotela brinulo je kako nas smjestiti jer je sala u kojoj smo trebali biti postala premala, a veća je već bila rezervirana. Milošću Božjom, oni prvi otkazali su rezervaciju! Imali smo veću salu! Bog je vodio sve do najsitnijeg detalja, pokazujući nam svoju milost.

Uspjeli smo smjestiti više od 160 žena! Mnoge od njih su prvi puta bile na ovakvom skupu. Tek poslije smo saznali da se za ovako nešto i drugi mole već godinama!

Vanjina poruka nade “Ljepota umjesto pepela” nikoga nije ostavila ravnodušnim. Svaka od nas doživjela je mnogo različitih povreda, a Bog  nas obnavlja i naše pukotine ispunjava zlatom, od zrnca prašine stvara prekrasnu, jedinstvenu pahuljicu! “Daje nam vijenac umjesto pepela, ulje radosti umjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu umjesto duha očajna. Zvat će ih hrastovima pravde, nasadom Jahvinim – na slavu njegovu.

ONE će nanovo dići drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja.” (Izaija, 61,1-4 ) Koliko nade i ohrabrenja u ovim riječima, a posebno u Vukovaru! Gradu koji je cijeli bio ruševina i još uvijek nije potpuno obnovljen, a još više što ruševine srca pate u mnogim bolima iz prošlosti i nisu iscijeljene te ne daju pomak naprijed.

Bila je to poruka nade i poticaj: Možemo! Krenimo svaka od sebe. Sve velike stvari počinju malim koracima! Dopustimo našem tvorcu da zatvori pukotine naših život zlatom i zablistajmo u punome sjaju na slavu Onoga koji podiže i obnavlja. Neka naše povrede budu ljepota koja će zablistati i pomoći drugima!

U nadi iščekujemo još ovakvih događanja, vjerujući da će posijano sjeme uzrasti.

Helena Moguš