Isus im dalje reče: “Ja sam svjetlost svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego će imati svjetlost života.”
U povijesti i u suvremenom društvu pobačaj se oduvijek nametao i nameće kao masovna pojava i ljudski problem, a rasprave se svode uglavnom na etičku, religijsku, sociološku i pravnu prosudbu. Prije izricanja bilo kakvog stava, važno je istaknuti neke preduvjete, pitanja koja prate ovu tematiku.
Između slobode i odgovornosti postoji među-odnos, u kojem se pretpostavlja kako odgovornost ima slobodu djelovanja i odlučivanja koje vodi ka odgovornosti. Dok sloboda pretpostavlja moć izbora, odgovornost je stav kao odgovor na djelovanje koje se slobodno bira. Zato svaka sloboda sa sobom nosi i odgovornost.
Kao važan dio u međusobnoj povezanosti slobode i odgovornosti nalazi se ljudsko ponašanje. Osoba se kao osoba ostvaruje ako svoju slobodu koristi kao pravo izbora, a odgovornost je povezana s potrebom odabira metoda i sredstava koja će osigurati postizanje cilja. Tako sloboda doprinosi očitovanju odgovornosti pojedinca, a odgovornost djeluje kao njezin poticaj.
Dakle, osoba ima slobodnu volju, ali što kada čovjek ne može raspolagati svojom slobodom kako hoće. S druge strane, postoji i druga krajnost, zloupotreba slobode i zanemarivanje drugih.
Vrhunac svake slobode je moralna sloboda, koja sažima slobodu od i slobodu za, a kao takva dodaje i još jedan element, a to je ljubav prema Bogu. Drugim riječima osoba je spremna činiti dobro iz ljubavi prema Bogu, a poradi te ljubavi spremna se i žrtvovati na razne načine za svoga bližnjega. Ta sloboda u sebi obuhvaća i u praksi primjenjuje dvije zapovijedi ljubavi – ljubavi prema Bogu i ljubav prema čovjeku.
Ipak, je li tako u stvarnosti? Nakon što je objavljena vijest kako bi američki Vrhovni sud mogao poništiti presudu protiv Wadea iz 1973. godine[1] kojom je legaliziran pobačaj u cijeloj zemlji, na ulice Washingtona (SAD) izašli su protivnici prava na pobačaj i zagovornici toga prava.
Time se potvrđuje činjenica kako je pobačaj jedno od pitanja koja izazivaju najveće podjele u američkoj politici, ali i društvu već gotovo pola stoljeća.
Prema anketi Pew Research Centra iz 2021. godine, 59 posto odraslih Amerikanaca smatra kako bi postupak pobačaja trebao biti legalan u svim ili većini slučajeva, dok 39 posto smatra da bi trebao biti nezakonit u većini ili svim slučajevima.
Dodatno potenciranje podijeljenosti u američkom društvu donijela je vijest da administracija američkog predsjednika Joa Bidena razmišlja kako osigurati širi pristup hitnoj kontracepciji kao mogući odgovor ako Vrhovni sud na saveznoj razini poništi odluku iz 1973. kojom je legaliziran pobačaj.
Činjenica je kako će, ako ta presuda bude ukinuta, vjerojatno utjecati da pobačaj ostane legalan u liberalnim američkim državama, među kojima njih desetak imaju zakone koji štite prava na pobačaj. S druge strane, posljednjih godina brojne države pod vodstvom republikanaca donijele su restrikcije pobačaja suprotstavljajući se presedanu presude Roe.
S jedne strane, Republikanci bi mogli pokušati donijeti zabranu pobačaja u cijeloj zemlji, dok bi, s druge strane, demokrati također mogli tražiti zaštitu prava na pobačaj na nacionalnoj razini.
Gdje je tu Hrvatska, zemlja gdje prevadavaju ljudi koji se izjašnjavaju kao pripadnici kršćanskih crkvi.
Broj legalno induciranih pobačaja u adolescentskoj dobi prepolovio se u zadnjih 15 godina, a i ukupni je broj takvih pobačaja 2020. godine lani bio gotovo upola manji nego u 2005. godini, pokazuje novo izvješće Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o pobačajima u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj za 2020. godinu.
Ukupno je induciranih pobačaja u svim dobnim skupinama u 2005. godini bilo 4,5 tisuća, a 2020. samo 2,5 tisuće. Do smanjenja je došlo osobito kod mlađih žena, u dobi do 29 godina, kod kojih je broj pobačaja u 15 godina smanjen s 1.600 na 900 godišnje.
Ipak, ostaje pitanje „sive zone“ pobačaja jer se podaci iz zdravstvenih ustanova uvijek ne prikupljaju u cijelosti, a žene se zbog smanjene dostupnosti pobačaja u hrvatskim bolnicama odlučuju na ilegalne pobačaje ili na odlazak u inozemne klinike.
Najviše stope legalno induciranih pobačaja na 100.000 žena fertilne dobi zabilježene su u Karlovačkoj (726,9) i Međimurskoj županiji (592,7), a najniže u Splitsko-dalmatinskoj (43,4) i Brodsko-posavskoj županiji (124,9). U Primorsko-goranskoj županiji evidentirano je 311 legalno induciranih pobačaja od ukupno 2.500 na nacionalnom nivou, dok ih je u KBC-u Rijeka bilo ukupno 724.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije i Eurostata, Hrvatska ima nižu stopu legalno induciranih pobačaja na 1.000 živorođenih od susjednih zemalja i prosjeka Europske unije, a trend smanjenja stope uočava se i u većini europskih zemalja. U Hrvatskoj je ta stopa iznosila 74,8 na 1.000 živorođenih, u Sloveniji 169, a u Mađarskoj 276. Stopa prijavljenih legalno induciranih pobačaja na 1.000 živorođenih u žena dobi ispod 20 godina značajno je niža nego u susjednim zemljama i Europskoj uniji, te vrijednosti u posljednjih desetak godina variraju u rasponu od 170 do 250 na tisuću živorođenih. U 2019. godini iznosila je 157, u Sloveniji 909, a u Mađarskoj 692.
Ako pretpostavimo kako je pobačaj loš, zašto ga žene ipak čine. Razni su strahovi od neželjenih trudnoća, kao što su silovanja, nasilja, podređenosti žena, zabrane kontracepcije.
Kao što se to događa u američkom društvu, tako se događa i u hrvatskom. Pitanje pobačaja duboko je podijelilo hrvatsku javnost. Prema porukama koje se šalju, nastala su dva glavna smjera: onih »za pobačaj“ i onih »protiv pobačaja«.
Mogu li demokracija ili ljudska prava biti putevi kojom idu egoizam, iskjučivost, samopravednost, jer obije argumentacije „za“ i „protiv“ u sebi sadrže i pozitivne i negativne posljedice.
Gdje je onda problem? Put ne može sadržavati apsolutnu autonomiju, niti apsolutnu zabranu. Problem se nalazi puno dublje, u društvu gdje se stvara strah od neplaniranog rađanja.
Kako dalje? Ili ostajemo u „slijepoj ulici“. Kako bi postupio Isus Krist? On svojim pristupom, riječima i dijelima vraća vjeru u Boga, povjerenje u zakone, ali, iznad svega, i u osobnu vjeru svakog pojedinca.
Umjesto djelovanja prema vani, prema pojedincima i raznim grupama u društvu, potrebnije bi bilo okrenuti se obitelji i bližnjem. Kao što Isus dolazi opterećenima, ustrašenima, izgubljenima, ti kršćanine iskorači i pristupi ne srameći se evanđelja čineći djela ljubavi na koja nas poziva upravo On, Isus Krist.
Ne svodimo Boga na naša četiri crkvena zida i mali okvir našeg srca nego dopustimo da nas Duh Sveti, naš Bog, izdigne iznad licemjerja „duhovne samopravednosti“ i sebičnosti u društvu gdje se nameću jednostrana rešenja.
Vjerujem da se svi slažu kako je pobačaj loš korak, ali što činimo da do njega ne dođe. Je li dovoljan zakon i neka pravila ili je pravi put angažman da nam svima bude bolje u našoj društvenoj, materijalnoj i duhovnoj situaciji.
Iako izgleda kako je taj put teži, on je ispunjen razumijevanjem i zajedničkom borbom ne samo za „imati“, nego i za „dati“. Bogu trebaju ljudi koji će shvatiti da nisu poslani biti suci, nego bližnji.
“Tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!… Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.“
Robert Bogešić
[1] Sudski proces Roe protiv Wadea bi je sudski proces iz 1973. godine pred američkim Vrhovnim sudom, nakon kojeg je u SAD-u legaliziran pobačaj na zahtjev iz bilo kojeg razloga do vremena trudnoće kada fetus može preživjeti bez majke (obično do 7. mjeseca). Nakon 7. mjeseca pobačaj se dozvoljava, ako je ugrožen život majke.
