Protestantsko evanđeosko vijeće u Republici Hrvatskoj

Protestantsko evanđeosko vijeće u Republici Hrvatskoj utemeljeno je 15. svibnja 1992., kao sljednica dotadašnjeg Udruženja evanđeoskih vjerskih službenika. Tada je izabran osnivački odbor u sastavu: dr. Branko Lovrec, dr. Peter Kuzmič, prof. Mladen Jovanović, biskup Endre Langh, Josip Jendričko, Giorgio Grlj i Stevo Dereta. Odboru je povjerena izrada novog statuta Vijeća u skladu s novonastalom društveno-političkom i religijskom situacijom u Republici Hrvatskoj. Odlučeno je da ce PEV, kao savjetodavno tijelo, okupljati crkve reformacijske baštine.

PEV se usred Domovinskog rata, na početku stvaranja Republike Hrvatske, uključio u društvena pitanja, osobito ona koja su se odnosila na vjerska prava. 20. studenog 1992. Uredu predsjednika Republike poslan je dopis koji se odnosio na Nacrt o pravnom položaju vjerskih zajednica. Iza ovoga dopisa stajali su predstavnici svih crkava članica PEV-a. Ovaj dopis bio je svojevrsno “ispitivanje snaga” u cilju postizanja što većih sloboda za crkve Reformacije i reformacijske baštine… Manje od dvije godine kasnije, u svibnju 1994. Protestantsko evanđeosko vijeće održava prvi Sabor, u novoj državi, pod nazivom “Vrijeme za mir i nadu”. Valja napomenuti da se ovaj Sabor održava u Bizovcu, pokraj još uvijek nemirnog Osijeka…Sljedeći Sabor uslijedio je vrlo brzo nakon toga, istoga mjeseca, u lipnju 1995. Održan je u Crikvenici. Saboru su prisustvovali predstavnici crkava reformacijske baštine koje žive i djeluju na području Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine…

Europska evanđeoska alijansa Velike Britanije prepoznala je hvalevrijedna nastojanja PEV-a i ponudila partnerstvo s Hrvatskom alijansom. O tome je sačinjeno izvješće od 13. kolovoza 1996…Britanska evanđeoska alijansa voljna je povezati se što bliže sa srodnim vijećem u Republici Hrvatskoj. Premda su obje organizacije svjesne kulturnih i povijesnih različitosti, one imaju mnogo dodirnih točaka…

U godinama koje slijede održane su zapažene tribine, uglavnom u povodu Dana Reformacije. PEV je organizirao i poticao zajedničke nastupe, bogoslužja, seminare i tribine o Danu Reformacije te rad na razvoju vjeronaučne nastave u crkvama reformacijske baštine.

PEV se sa sjednica Predsjedništva očitovao o aktualnim političkim događanjima, pozdravljao napore za okončanje rata i povratak prognanika u svoje domove i radio na poboljšanju odnosa Države prema crkvama reformacijske baštine. PEV je sudjelovao u organizaciji škole Billyja Grahama za evangelizaciju održane 3.-7. studenog 1997. u Stubickim toplicama. Iste godine je održan vrlo zapažen simpozij “Reformacija u Hrvata”, u povodu 480. obljetnice Reformacije.

Sva ova iskustva o suradnji crkava reformacijske baštine u Hrvatskoj dovoljan su argument o tome što je moguće kad se “bratska srca slože”. Ovakvim zajedničkim nastojanjima i zbližavanjem ni jedna od crkava nije izgubila svoj identitet i svoju specifičnost. Dapače, moguće je primijetiti da su u ozračju zajedništva i suradnje specifična obilježja postala jasnija. Jer kad volimo druge i drukčije, ne moramo nužno manje voljeti svoje. Jer Bog nam je dao slobodu djelovanja kako bismo je iskoristili u njegovu slavu. A njegova želja je bila jasna. Nije li naš Gospodin smjerno i gorljivo molio da “svi budu jedno”? Ako je to bila njegova želja, imamo li hrabrosti stati mu na put i ne ostvariti jedinstvo? Koliko je još krvavih suza trebao proliti naš Gospodin prije nego što shvatimo da je snaga Crkve u jedinstvu. Tada i Evanđelje ima smisla jer je provjerljivo me”u živim ljudima, u svakom naraštaju.

“Gle, kako je dobro i kako je milo kao braca zajedno živjeti!” (Ps 133,1). Odbacimo stoga one zastave i odore koje nas razdvajaju i obucimo se u Krista i stanimo pod jedini stijeg koji vodi u pobjedu – Kristov križ! Jedinstvo kršćana je moguće i ostvarivo. Ne smijemo posustati!