Mačkovec, 26. travnja 2025. (IBA) – U prostorijama BC Mačkovec održan je po prvi put SBC Forum o pastoralu djece i mladih na koji su se odazvali 80-tak vjeroučitelja, voditelja mladih i pastora. Program je bio podijeljen u tri glavna djela, a svaki se sastojao od uvodnog govora kojeg su dali različiti govornici i razgovora u grupama. S obzirom da je riječ o forumu, glavni naglasak je bio na razgovoru, raspravama, dijeljenju informacija, događaja, idejama za bolje održavanje vjeronaučnog sata ili rada s mladima, osvješćivanje važnosti rada s djecom i mladima kao i međusobno povezivanje, ohrabrivanje, umrežavanje.
Nakon pozdravnog uvoda pastora Timothya I. Špičaka, predstavljena je SBC Komisija za djecu i mlade koju čine Marijana Crnković, Johann David Go, Momir Horvatek, Filip Karaj, Abel Kovačević, Ema Lee, Venesa Manavski, Svjetlana Mraz, Elizabet Špičak i Timothy I. Špičak.
U prvom govoru pod nazivom “Naše poslanje – pastoral” pastor Timothy I. Špičak je istaknuo da Krist ima svu vlast, on osposobljava, opunomoćuje poslanike koji nose Radosnu vijest, jer Božja nakana je dovesti svakoga u njegovo stado. Ta radnja nosi naziv pastoral a to je rad i djelovanje s konkretnim i praktičnim ishodima. Isus Krist je dan kao primjer dobrog pastira čija je težnja staviti pojedinca u odnos s Bogom, u susret s Isusom. Nadalje je istaknuo da Biblijski pastoral izgrađuje ukorjenjivanje u Kristu, a mi koji smo u pastoralu trebamo se odazvati služenju kako bi pojedince ukorjenili u Kristu, pridružili ih stadu, crkvi Kristovoj. Pastor Timothy je naglasio da nismo mi ti koji ugrađujemo ljude u crkvu već Bog. Tko je sve uključen u pastoral? Isusovi učenici. Tko sve radi? Oni koji rade s djecom i mladima. Čije je to poslanje? Naše! Bog je taj koji stavlja želju i htjenje da mi radimo, jer jedan je pastir a svi smo pozvani pastoralno djelovati, a Bog čini da raste. Nakon ovog uvoda uslijedio je razgovor u mješovitim grupama gdje smo se pitali vidimo li pastoral kao naše zajedničko poslanje ili više primjećujemo samostalno i neovisno djelovanje pojedinaca u različitim službama djeci, mladih i crkvi te koliko je važno kontinuirano i zajedničko djelovanje pastora, onih koji rade s djecom i onih koji rade s mladima? Razgovor u grupama je bio poticaj na zajednički dijalog a zaključio se molitvom.
Nakon kratke pauze, slijedio je dio pod nazivom “Naša misija – pratiti na putu vjere”, a uvodni govor u temu je dala Svjetlana Mraz. Istaknula je da trebamo biti pratitelji koji ukazuju na put, koji ne odustaju od tog nauma jer to je ujedno i zadaća nas koji smo uključeni u rad s djecom i mladima, pozivajući se na Izreke 22,6 “Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega.” Pratitelji na tom putu vjere su različite osobe u različitim životnim razdobljima, a vjera je sjeme koje Bog daje i čini da raste. Praćenje na putu vjere počinje već od samog rođenja i tu najvažniju ulogu imaju roditelji (osobito majke) i druge osobe koje preuzimaju ulogu roditelja. Kasnije tijekom djetinjstva kao pratioci na putu vjere roditeljima se pridružuju vjeroučitelji/učitelji nedjeljne škole, ali i cijela zajednica vjernika. U tinejdžerskoj se dobi u praćenje na putu vjere uključuju svi oni koji rade s mladima, a sve je veća i uloga vršnjaka. U ranoj odrasloj dobi dolazi do sve većeg osamostaljivanja na svakom području života pa tako i po pitanju vjere, ali i nadalje su važni pratioci koji sudjeluju u pastoralu zajednice pa i cijela zajednica vjernika. Svjetlana je istaknula da svi oni koji sudjeluju na putu praćenja u vjeri trebaju biti što bolje upućeni u specifičnosti svakog životnog razdoblja. Također je naglasila važnost i potrebu rada s roditeljima, a naše crkve moraju biti iskrene i ranjive. Druga podjela grupa je bila prema različitim službama u koje su sudionici uključeni – predškolci 3-6, školarci 6-12, mladi 13+ i pastori. Tijekom razgovora u grupama govorilo se o iskustvima koje su sudionici imali u svojim crkvama u radu s tom dobnom skupinom, koje su najveće radosti, a koji najveći izazovi u radu s tom dobnom skupinom. Nakon razgovora u grupama, sljedila su izlaganja tijekom kojeg je svaka grupa u kratko iznijela svoja zapažanja, ono oko čega su se složili ili o tematici s čime su se najviše bavili.
Zajednički ručak je bila prigoda za razgovor i bolje međusobno upoznavanje. Nakon čega je slijedilo razgledavanje kreativno uređenih štandova na kojima su predstavljene različite udruge, misije, ali također i kampovi koji su u svom djelovanju posebno usmjereni na djecu i mlade. Izlagatelji su mogli predstaviti svoje materijale, porazgovarati o njima, o mogućim aktivnostima, ponuditi dodatne informacije, uputiti na nešto novo, a literatura i ostali izložbeni materijali nisu bili prodajnog karaktera. U ovom djelu programa sudjelovali su: Ambassadors Football, Awana, CEF, Činta Obiteljski kamp, Činta Teen kamp, Društvo prijatelja Biblije, Fokus Sport, Ima nade, Josiah Venture, Kamp Zelena dolina, Mladi za Krista, Operation Christmas Child, Radosna vijest, SEND, STEP, Svaki Dom.
Uvodni govor u treću tema pod nazivom “Naše bogatstvo – gorljivi i revni” iznijela je Maja Nadaždi a započela je slikovitom pričom o dvjema djevojkama ‘Skockana’ – oštri rubovi njezine pravednosti i ‘Speglana’ – biva peglana u hodu s Bogom kroz razna iskustva s njime. Maja je posebno istaknula da u radu s djecom i mladima u našim zajednicama ima 150 aktivnih ljudi (97 koji rade s djecom i 53 koji rade s mladima) s ciljem da nas se ohrabri i potakne na međusobnu suradnju. Postavlja se pitanje, kako biti bolji suradnici? 1) potreban nam je um koji razumije da je ovo Božja služba, jer neprijatelj je blizu i stvaran, naša borba je stvarna i teška, no Maja je istaknula da ovo nije naša nego Božja služba. 2) Treba nam srce koje je oduševljeno Bogom, poput psalmiste u 78. Psalmu. 3) Trebaju nam ruke pokrenute gorljivošću i revnošću. Gorljivost dolazi od Boga, a Pavao nam je dan kao primjer revnosti onih koji se ‘trse’. Uspjeh u službu možemo imati jedino ako je Bog s nama, jer on traži cijelo nas, um, srce i ruke za druge, a nama na radost i blagost s Bogom i s jednim drugima. Treći razgovor u grupama je bio prema regijama življenja tijekom kojeg se razgovaralo o stanju u našim crkvama s naglaskom kako zaista možemo potaknuti druge na oduševljenje za Boga, što mi možemo učiniti i na čemu nam je potrebno raditi; kako možemo biti bolji suradnici jedni s drugima svjesni da nam je ova služba dana milosrđem Božjim. Grupe su završene molitvama.
U zaključnom dijelu programa sudionicima su se kratko obratili Ivica Horvat, predsjednik SBC RH i Željko Mraz, glavni tajnik SBC u RH koji su cijeli dan proveli kao sudionici ovog Foruma. Obojica govornika su posebno toplo izrazili svoje veliko poštovanje prema svima onima koji se ustrajno i vjerno trude u služenju djeci i mladima nakon čega su molili za svu našu djecu, roditelje i sve one koji rade s njima u našim crkvama.
Forum je završio zaključnom pjesmom, Veži nas zajedno, gdje se Bog ponovno pokazao kao onaj koji spaja ljude, stavlja htjenje i želju za služenjem, provođenjem vremena u zajedništvu jedni s drugima te s njime, kao onaj koji daje radost, oduševljenje i gorljivost za pastoralo djelovanje.
Venesa Manavski
(preuzeto s baptist.hr)
