(Foto: Ruben Sečen)
Rijeka, 24. rujna 2013. (IBA) – Nastavljajući seriju tribina, u Baptističkoj crkvi Rijeka održana je nova pod naslovom ‘Znanost i vrijednosti’.
Kao crkva koja želi razumjeti svijet u kojemu živi i prenijeti mu poruku Evanđelja, BC Rijeka nastavlja ugošćivati ljude drugih svjetonazora i stupiti u dijalog sa svijetom. Nakon okruglog stola o ateizmu, ovom se tribinom htio pojasniti odnos znanosti i ateizma. Ateizam, naime, upravo znanost vidi kao isključivo sredstvo spoznaje čovjeka i njegova svijeta, pri čemu je ona sam slobodna od svakog vrijednosnog sustava.
Predavač je bio prof. dr. Predrag Šustar, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Znanost kakvom ju danas poznajemo rezultat je prve znanstvene revolucije u 15. i 16. stoljeću i kao takva, krajnja europska vrijednost koju je prigrlio i ostatak svijeta. Temelje su postavili F. Beacon i I. Newton. Potonji i sam vjernik. U to se vrijeme znanstveni pristup razumijevanja svijeta odvaja od teologije i filozofije. Drugim riječima, svijet se ne tumači sljedeći autoritete, već se svijet promatra, dobiveni se podaci obrađuju, formaliziraju i stvaraju zakoni. ‘Što je neka hipoteza ‘ranjivija’ (ili poniznija) to je znanstvenija’, istaknuo je prof. Šustar, sljedeći Popperove tvrdnje.
Poznata teza dvojca Duhem–Quine kazuje da naš izbor teorija ne ovisi samo o empirijskom istraživanju već i o ‘složenoj mreži vjerovanja’. Radikalni znanstveni naturalizam tvrdi da ne postoji područje čovjekova iskustva koje objektivna znanost ne bi mogla istražiti.
Svjedočimo snažnom razvoju i fragmentaciji znanosti na svim poljima. Pitanje s kojim nam se valja suočiti je: ‘Da li razvoj znanosti utječe na naše razumijevanje društvenih i moralnih vrijednosti?’ Na primjeru neuroloških znanosti pokazao je kako istraživanja mozga pomažu odrediti pravo glasa 16-to godišnjaka. Znanost niti je slobodna od vrijednosti (epistemičkih kao i ne-epistemičkih) niti se može reći da svojim djelovanjem ne stvara nove vrijednosti, stav je prof. Šustara, koji pri tom zastupa ‘znanstveni prudencijalizam’, dakle oprezno prevrednovanje starih vrijednosti. Znanost se sa svim svojim dosezima za sada pokazala nesposobnom čovjeka učiniti moralnijim, etičnijim. Znači li to da znanstveni naturalizam ipak nije skroz u pravu kad tvrdi da znanost može doprijeti do svakog kutka čovjekova bića?
Izlaganje je izazvalo vrlo živu raspravu. Prof. Šustar se pokazao kao zahvalan sugovornik kako u raspravi nakon izlaganja tako i u neformalnim razgovorima po završetku skoro dvosatnog druženja.
