Da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, neka i oni u nama budu... (Iv 17,21)

Promišljanje o posvećenju


„ … Težite za posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!“ (Heb 12,14)

Kako malo znaju oni koji misle da je svetost dosadna.

Kad osoba upozna pravu stvar … Ona postaje neodoljiva!“ (C.S. Lewis)

– Spomenuti u naše vrijeme riječ svetost za mnoge donosi gorak okus jer nije „kul“ i može staviti pritisak na život. Često možemo čuti protuargument: „Slobodan sam i živim u milosti Božjoj, ne pokušavaj me staviti pod Zakon.“ Ako smo voljni istraživati, SZ i Novozavjetno razumijevanje termina otkriti će nam veličanstveni način života koji je poželjan na više razina, kao što C.S. Lewis navodi, život postaje ozračje prisutnosti Gospodnje – neodoljiv.

– Pod riječju ‘svet’ i ‘posvetiti’ u Bibliji se ponajprije ističe bitna Božja oznaka. Bog je svet. Od svih Božjih atributa, Božju svetost je najteže objasniti, dijelom zato što je ona jedno od Njegovih osnovnih obilježja koje čovjek ne dijeli.  Bog Stvoritelj i Održavatelj svega je jedini istinski i izvorno Sveti. Svaka druga svetost izvodi se iz Božje svetosti. Božja svetost je ono što ga odvaja od svih ostalih bića, ono što ga izdvaja i razlikuje od svega ostalog.

Prorok Izaija je iz prve ruke svjedočio o Božjoj svetosti u svojem viđenju opisanom u Izaiji 6. Premda je Izaija bio Božji prorok i pravednik, njegova je reakcija na viziju o Božjoj svetosti bila svjesnost njegove vlastite grešnosti i očaja za vlastiti život (Izaija 6,5). U Božjoj prisutnosti, čak su i anđeli koji kliču: „Svet, svet, svet je Gospodin nad vojskama“ prekrivali svoja lica i noge sa četiri od svojih šest krila. Pokrivanje lica i nogu nedvojbeno označava strahopoštovanje uzrokovano neposrednom Božjom prisutnošću (Izlazak 3,4-5).

– Iz riječi sveti (grč. ἅγιος) izvodi se pojam posvećenje (grč. hagiasmos), nosi značenje učiniti svetim, nešto ili nekoga posvetiti znači izdvojiti iz područja profanoga/svjetovnog i bezbožnih stavova i prakse te odvojiti Bogu i Njegovim ciljevima. Posvećenje se odnosi na praktično iskustvo odvajanja za Boga, što je rezultat poslušnosti Božjoj Riječi i uključuje u trajni proces razvoja u ozračju Božjeg djelovanja.

1. Biblijski standard posvećenja je izražen terminima poput „Ljubi Gospodina svojega Boga svim svojim srcem dušommisli“ (Mt22,37), „ljubav iz čista srca, dobre savjesti i iskrene vjere“ (1Tim1,5) i nadalje stoji: „oslobodivši se grijeha“ (Rim6,18), postadoste sluge pravdi.“ Ovi izrazi opisuju djelo Duha Svetog u životima onih koji prihvaćaju Božji oprost i duhovno spasenje po vjeri u Isusa Krista. U trenutku kada smo vjerom srca prihvatili otkupljujuće djelo Gospodina Isusa, započinje proces posvećenja.

Djelo DS uključuje naše oslobođenje od sile i ropstva grijehu (Rim 6,1-19), ulazimo u proces našeg odijeljivanja od grješnih stavova i praksi svijeta (Rim 12,1-2). Plod ove stvarnosti je obnavljanje misli, naravi i karaktera sa svrhom da budemo na sliku Kristovu, otpočinjemo živjeti u sadržajima života Gospodina Isusa. Svi, koji su nanovo rođeni vjerom u Krista, postali su „dionicima božanske naravi.“ (2Pet1,4), žive u snazi DS, kao što je živio i Gospodin Isus. U ovom procesu smo osposobljavani živjeti načinom koji utječe i na druge ljude oko nas, da i oni sebe predaju Kristu.

2. Već SZ predstavlja nam Božju volju i svrhu posvećenja Izraela, trebali su živjeti svetim i posvećenim životom, odijeljenim od zlog i duhovno iskvarenog načina života naroda koji su ih okruživali. (2Ljet 29,5) Na sličan način danas je poziv svim nasljedovateljima Kristovim i Riječ poziva: „bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina.“ Poziv na posvećenje u NZ je prikazano kao jasan raskid s grijehom kako bi živjeli za Boga, za vrijednosti Njegova kraljevstva.

Glagolom težite za posvećenjem, naglašen je cjeloživotni proces kojim Kristov sljedbenik nastavlja umirati prirodnim poticajima grijeha (Rim 81,17) i postupno se u stavovima i praksi preobražava u sliku Kristovu (2Kor3,18). Osoba/vjernik, svaki dan raste u milosti Gospodnjoj i ispunjava svrhu Božju za svoj život, može već danas gledati (vidjeti) slavu Gospodnju!

3. Pravo posvećenje vjernika nalaže bliski odnos s Kristom, odvojeni za Bogaekskluzivno Njegovi! Nažalost, možemo nominalno ispovijedati kršćanstvo ali ne biti izravno povezani s Gospodinom već živjeti sebično, u takvima nema procesa posvećenja. Posvećeni se jasno odlikuju novom prirodom! Pisao je ap. Pavao: „… Zaklinjem u Gospodinu da više ne provodite život u ispraznosti, otuđeni od Božjeg života …!“ (Ef4,17-19). Jer, stoji nadalje: „Oni koji prime dar novog života ne žive više za same sebe, nego za Krista!“ (2Kor5,15) „ … Poučeni kako je u Isusu istina, iz dana u dan obnavljajte se duhom u kojem mislite i obucite novog čovjeka, stvorena na sliku Božju u istinskoj pravednosti i svetosti.“ (Ef4,21-24)

– Dragi u Kristu, životna praksa u svakodnevnici reflektira predanost Kristu. Osoba/vjernik u posvećenju ljubi što je ispravno, odvaja se od zloga i pogrešnog (Heb1,9) podlaže se volji DS i vidljivo svjedoči nazočnost Božju. Takvi sudjeluju u zajedništvu s drugim kršćanima (Ef4,15-16), posvećuje se molitvi (Kol4,2), osjetljivi su na potrebe bližnjih, žive vrijednosti kraljevstva Božjeg.

4. Gledišta (aspekti) posvećenja – naša pozicija u Kristu. U (Ef1,4) ap. Pavao je pisao: „Čak i prije no što je stvorio svijet, Bog nas je volio i odabrao u Kristu da budemo sveti i bez mane!“ Ta svetost proizlazi isključivo iz djela kojeg je Gospodin Isus učinio za nas i govori o našoj poziciji u Kristu. Mi nikad nismo mogli zaslužiti tu poziciju svojim djelima, dar je to Njegov za nas.

Ap. Petar pozivao je: „Budite sveti, jer sam ja (Gospodin Bog) svet!“ Ako dakle zovete Ocem onoga koji bez pristranosti prema osobama sudi po djelima svakog pojedinca, provodite sa strahom vrijeme svoga boravka u tuđini.“ (1Pet1,14-17) Ovdje se poziva djecu Božju, ne izgubljene i naglašava se drugo gledište posvećenja – naše ponašanje. Nama nasljedovateljima Gospodnjim je rečeno da će nam Bog suditi ili nas nagraditi prema onome što činimo, to se odnosi na naša djela, ne na našu poziciju u Kristu.

– Ako smo doista Gospodnji, valja nam nastojati ne vrijeđati Njegovo srce čineći grijeh jer „Oni koji prime Njegov novi život ne žive više za sebe već za Krista!“ (2Kor5,15) U odnosu dakle na naš životni stil, valja nam s novom prirodom – posvećenjem, otvarati se suradnji Duha Svetoga jer „Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost!“ (2Pet1,2-3)

Na kraju – prisjetimo se poziva: Težite za posvećenjem! Nitko bez posvećenja ne može biti koristan u djelu Gospodnjem, bez posvećenja nije moguća blizina i zajedništvo s Gospodinom i u konačnici – bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina! Pripadati Njemu znači živjeti za Njega, živjeti dostojno Gospodina. (Kol1,10) Mi ispovjedimo i iščekujemo Njegov slavni dolazak, On je obećao doći po slavnu svoju Crkvu, „bez ljage i nabora, svetu i neokaljanu!“ (Ef5,27) Amen.

Matej Lazar Kovačević

1. veljače 2019.

– u pripravi koristio:

Biblija plus, Dobro ili Bog (Jonh Bevere) Leksikon ev. kršćanstva (S. Jambrek)

(preuzeto s crkvabozja.hr)

Ostale teme

Aktualnosti, Vijesti

Nova snaga – Krštenje u Baptističkoj crkvi Zagreb

Aktualnosti, Vijesti

Održana redovna sjednica Skupštine PEV-a

Aktualnosti, Vijesti

Zajedničko bogoslužje vjernika Crkve Božje vinkovačkog i vukovarskog kraja

Aktualnosti, Vijesti

Održana skupština Evanđeoskog teološkog društva i okrugli stol “Identitet evanđeoskih kršćana”

Aktualnosti, Vijesti

Obilježeno 10 godina djelovanja Centra biblijskih istraživanja

Aktualnosti, Vijesti

Predstavljena knjiga „Uvod u život i misao Johna Wesleya“, Timothy J. Crutcher