Prema pisanju Istraživačkog odjela grupe Economist, demokracija je u 2021. godini u svijetu nastavila opadati, pa je tako 2021. godine 45,7 posto svjetske populacije živjelo u nekom obliku demokracije, što predstavlja pad s 49,4 posto iz 2020. godine.
Prema tom istraživanju, u 2021. godini je 6,4 posto ljudi živjelo u “potpunoj demokraciji”, što je nešto manje od 6,8 posto iz 2020. godine, dok je više od trećine ljudi, 37,1 posto, živjelo u diktaturama, što je malo povećanje u usporedbi s 2020. godinom. Time se potvrđuje kako udio autoritarnih država postojano raste tijekom posljednjih nekoliko godina.
Promatrajući pojedine države, istraživanje je Norveškoj dalo najbolje ocjene u tri od pet kategorija te ona ostaje na vrhu ljestvice. Za njom slijedi Novi Zeland, koji se s četvrtog popeo na drugo mjesto, a zatim dolaze Švedska, Finska, Island i Danska.
U istraživanju je posebno istaknuto kako su dvije europske države bile predmet kritika, pa je tako Španjolska opisana kao „manjkava demokracija” zbog lošije ocjene nezavisnosti pravosuđa, temeljene na političkim nesuglasicama glede imenovanja sudaca, dok je Velikoj Britaniji, iako je i dalje ocijenjena kao „potpuna demokracija”, zbog nekoliko skandala koji su oštetili povjerenje građana u vlast, smanjena ocjena.
Od ostalih država, Kina se nalazila u fokusu izvješća koje je nazvano „Kineski izazov”, pošto ona nije, suprotno očekivanjima zapadnih analitičara, postala demokratičnija iako istodobno postaje bogatija, već je postala „manje slobodna”, a izvješće ju je klasificiralo kao „autoritarni režim”.1
U ovakvim raznim demokratskim političkim strukturama gdje se nalazi kršćanska crkva? Kakav je međusobni odnos demokratskih procesa i crkve? Kakav je utjecaj tih demokratkih procesana kršćansku crkvu?
Kao što navodi Danijel Časni2, povijest pokazuje kako između crkvene i svjetovne vlasti kontinuirano dolazilo do sukoba za prevlast. Činjenica je kako je, s jedne strane, gotovo svaka vlast nastojala imati „oba mača“, kako državni tako i duhovni. Dok je, s druge strane, crkva često promatrala demokratske procese kao negativne procese sekularizacije.
Ipak, ne treba zanemariti kako su demokarcija i crkva u stalnom odnosu. S obzirom kako je sloboda temeljna odrednica demokracije, povijest razvoja demokracije pokazuje kako se ta sloboda često zloupotrijebljavala, a upravo Crkva, kao institucija i okupljeni Božji narod, u demokraciji ima priliku biti glasna i aktivna u svom djelovanju, posebno oko pitanja slobode.
Crkva svojim autoritetom zastupa kršćanske etičke norme društvenoga i političkoga života te djelovanjem utječe na demokratske procese koji bi trebali biti na izgradnju a ne destrukciju društva.
Crkva u demokraciji ima priliku biti društveno prisutna i aktivna. Svojim autoritetom treba zastupati i iznositi kršćanske norme. Proces usmjeravanja i razvijanje svijesti o važnosti slobode kreće od najranijih dana, da bi kasnije, kao odrasli ljudi, imali jasno definiran stav i vrijednosti. Čvrsto utemeljen Božji narod, ispunjen Svetim Duhom koji je aktivan i prisutan u društvenoj zajednici, pomaže da demokratski sustav nekog društva ne bude zloupotrijebljen.
Prema dostupnim podacima, nevladina organizacija Otvorena vrata navodi, analizirajući situacije u 50 država u kojima su kršćani izloženi nasilju i progonima, kako su progoni kršćana u 2018. godini u porastu te je broj ubijenih kršćana porastao s 3.066 na 4.305 između studenoga 2017. i listopada 2018., što je povećanje od 40 posto.
Michel Varton, direktor Otvorenih vrata ističe kako je, prema dostupnim podacima, Afrika postala središte nasilja nad kršćanima gdje je bilo 4.165 ubijenih, od čega je samo u Nigeriji ubijeno 3.731 ljudi, dok je 2017. godine bilo ubijeno 2.000 osoba.
Prema analizi Otvorenih vrata, kao i prethodnih godina, popis država predvodi Sjeverna Koreja, a slijede Afganistan, Somalija, Libija, Pakistan, Sudan, Eritreja, Jemen, Iran, Indija i Sirija. Navodi se, također, kako je broj crkava koje su bile mete napada ili su zatvorene, porastao s 793 na 1.847, dok je, u istom razdoblju, broj pritvorenih kršćana porastao s 1.905 na 3.150.
S druge strane, pojavljuje se jedan proces koji je sve uočljiviji u europskim kršćanskim crkvama, ukazuju statistički podaci Njemačke biskupske konferencije i Njemačke protestantske crkve za 2020. godinu, prema kojima je više od 440.000 vjernika napustilo jednu od dvije najveće kršćanske zajednice u Njemačkoj, protestantsku i katoličku.
Prema izjavama predstavnika Njemačke biskupske konferencija, iako se radi o velikom broju vjernika koji su otišli iz institucije crkve, to je manji broj nego li je to bilo godinu dana ranije, kada je broj izlazaka u usporedbi s 2019. smanjen za 18 ,8 posto. Činjenica je kako su vjernici u 2019. godini izlazili iz crkve zbog učestalih skandala u svezi s pedofilijom unutar crkve. Stručnjaci smatraju da je i crkveni porez jedan od razloga službenog istupanja iz redova crkve.
U demokratskim političkim strukturama društva uvažava se važnost crkve. Crkvi se priznaje i njezina uloga u društvu i njezin moralni autoritet. Moguće je da se stvori podjela između onoga što je volja većine naroda i onoga što naučava Crkva ili moralni zakon. Crkva u suvremenom društvu djeluje autoritetom koji ima u Isusu Kristu. Međutim, taj autoritet treba provoditi na način Isusa Krista, kao služenje koje žrtvuje samoga sebe, a ne kao vanjsko, religiozno, obilježje jednog sustava.
Upravo je Isus Krist ostavio autentičan primjer: „A tko želi biti prvi među vama, neka bude vaš sluga“ (Mt 20, 27). Zato, tko želi biti Kristov učenik, svojim primjerom treba pokazati djela ljubavi kroz služenje svom bližnjem.
1 Više možete vidjeti OVDJE
2 Crkva u demokratskom društvu i demokracija u crkvama reformacijske baštine s naglaskom na Baptističku crkvu u RH, Kairos – Evanđeoski teološki časopis / Godište X. (2016), br. 1, str. 95-114
(za pev.com.hr pripremio Robert Bogešić)
