Peter Kuzmič, protestantski teolog i dekan Visokog evanđeoskog teološkog učilišta u Osijeku je, u intervjuu za mjesečnik Poduzetnik “Nikad nisam požalio što sam umjesto materijalnog odabrao duhovno”, naglasio, govoreći o promjenama do kojih je došlo pojavom Reformacije prije 502 godine, kako se mnogo toga promijenilo.

Povijest zapadne civilizacije, posebno europske i sjevernoameričke, nezamisliva je bez snažnog formativnog kulturološkog pečata reformacije.

Upravo protestantski naglasak na individualnoj savjesti i odgovornosti pojedinca da osobno uči Božje istine izravno iz Biblije, znatno je oblikovao identitet i politički eksperiment građen na predanju individualizmu, ravnopravnosti i pravima, slobodi religije, izbora i mišljenja.

Uz to je protestantizam naglašavao radnu etiku, racionalni stil života i odgovornost pojedinca za vlastiti uspjeh ili poraz u životu, istaknuo je dr. Kuzmič.

Govoreći o današnjem svijetu potrošačke površnosti i nerealnih očekivanja, dr. Kuzmič je kazao kako suvremeno društvo je prožeto mentalitetom konzumerizma koji ljude pretvara u nezasitne potrošače i danas se mnogi odnosi grade isključivo na kupnji i prodaji, i onoga što treba i onoga što ne treba.

Pri tome, smatra dr. Kuzmič, ljudi teško razlučuju bitno od nebitnoga te sve više robuju onomu što im je pomodno i što im se medijskim reklamiranjem nametne.

Nažalost posvuda se promiče pogrešan odnos prema novcu, stimulira požuda tijela i život sebičnog uživanja, što sve često vodi u idolopoklonstvo i hedonizam, a čovjeka odvlače u ropstvo i stvaraju društvo koje se guši u sebeljublju i sveprisutnoj korupciji.

Prema mišljenju dr. Kuzmiča, u svijetu u kojem demagogija, diskriminacija i prisila ponizuju čovjeka, treba neumornim oralnim pročišćavanjem stvarati duhovnu ekologiju u kojoj se mogu realizirati sloboda i dostojanstvo svake osobe individualno i društva kao cjeline.

Zato su svi ljudi pozvani na poštenje, istinoljubivost, samokritičnost, hrabrost i odgovornost, smatra dr. Kuzmič, dodajući kako je to niz velikih moralnih osobina bez kojih nema napretka u životu i društvu.

Mnogi su kritični, ali rijetko samokritični, valjda zato što nemaju dovoljno zdravog samopouzdanja. Za samokritičnost treba poniznost kao što za društvenu kritičnost, osim precizne analitike i snažnih moralnih uvjerenja, trebaju hrabrost i spremnost suočenja s konsekvencama, zaključuje dr. Kuzmič.

Više možete pročitati OVDJE

(za pev.com.hr pripremio Robert Bogešić)