S godišnjeg zasjedanja Glavne skupštine EEA
5.-8. listopad 2015. Schwäbisch Gmund, Njemačka

Europski kršćani trebaju izaći iz svojih zona udobnosti kako bi zagrlili strance, bilo da se radi o novopridošlima ili sadašnjim susjedima različitih nacionalnosti, kultura ili vjera.

Ovaj je poticaj izražen u pozivu na djelovanje vođa iz trideset europskih zemalja svojim vjernicima na godišnjoj Glavnoj skupštini Europske evanđeoske alijanse u Schwäbisch Gmünd u blizini Stuttgarta održanoj od 5. – 8. listopada.

Više od osamdeset predstavnika nacionalnih alijansi, okupilo se oko teme “Od isključenosti do uključenosti”. Ova je tema izabrana u studenom prošle godine. Nevjerojatno je kako se dobro poklopila sa sadašnjim izazovima izbjeglica u Europi i izvješćima o rasprostranjenom odgovoru na taj izazov od strane mjesnih crkava diljem Europe koje pokazuju ljubav i suosjećanje prema novom valu doseljenika.

Pojedinci, obitelji, crkve i organizacije iz svih kršćanskih tradicija uključili su se u više aktivnosti, uključujući tranzitne postaje, prihvatne centre, hitna spašavanja, političko zastupanje, podizanju svijesti i još mnogo toga.

Ipak, etnički se strah i predrasude mogu skrivati u svačijem srcu, kako je to posvjedočio glavni tajnik EEA, Thomas Bucher, u svojoj pozdravnoj riječi na otvorenju skupštine. Bio je to i odjek riječi Davida Wisea koji reče da se s rasizmom trebamo uvijek iznova suočavati u sebi samima. Kao pastor Greenford baptističke crkve u Londonu, Wise je opisao put svoje, nekad isključivo bjelačke crkve, prema crkvi koja danas uključuje pripadnike 45 nacionalnosti. ‘Mjesna bi crkva trebala biti znak i predokus Kraljevstva Božjega’, rekao je on. To znači da bi crkve trebale odražavati višenarodnost opisanu u Otkrivenju 7.9, scenarij prema kojemu se svi narodi zajedno klanjaju pred prijestoljem. ‘Postoji samo jedna rasa’, naglasio je, ‘ljudski rod izražen u mnogim nacionalnostima.’

Politika dostojanstva

Iz rasprave i doprinosa proizašla je jasna implikacija da će sadašnja izbjeglička kriza zahtijevati dugoročni angažman mnogih izvan njihove trenutne zone udobnosti.

Petar Magnusson, iz Jönköpinga u Švedskoj, pozvao je svoje slušatelje da dopuste istini i ljubavi da ih pokreću, a ne strah, opisavši svoje iskustvo iskoraka u migrantski većinsko predgrađe kako bi započeo model integracije.

“Moramo prvi doći do migranata s ljubavlju, ili će ih netko drugi izmanipulirati za ekstremizam”, upozorio je. Među programima s kojima je započeo zadovoljavati potrebe mladih u lokalnoj zajednici bila je auto škola za djevojke s Bliskog istoka, centar za pomoć mladima u učenju i stjecanju životnih vještina, zapošljavanju i program razvoja vodstva za mlade. Dosljedno služenje tijekom godina izgradilo je povjerenje i poštovanje kako od strane migrantskih obitelji tako i svjetovnih vlasti za Magnussona i njegov tim.

U svojim provokativnim dnevnim biblijskim razmatranjima, dr Chawkat Moucarry, arapsko-sirijski teolog rođen u Aleppu, istaknuo je stav Božjeg srce za autsajdere: Hagara (čije ime znači “doseljenik”); Naaman, sirijski general kojeg je Bog ozdravio; i Samarijanci u njihovim raznim susretima s Isusom. ‘Ako Bog nije diskriminirao autsajdere, ne trebamo ni mi’, riječi su dr. Moucarrya.

Moucarry je naveo nedavni uvodnik iz časopisa Economist s naslovom preuzetim iz Ponovljenog zakona 10:19: ‘Ljubite stranca’. “Sigurno postoji ograničenje koliko će neko društvo primiti migranata”, čitao je, “ali brojevi koje Europa predlaže još uvijek ne probijaju taj limit. Granice društvene tolerancije su nejasne. One se mijenjaju s vremenom, okolnostima i vodstvom. Kultura dobrodošlice pokazuje da su Europljani gostoljubivljiji no što njihovi živčani političari pretpostavljaju. Politika straha može biti zamijenjena politikom dostojanstva.”

Mađar Ištvan Orvath opisao je spontanu reakciju mnogih mađarskih vjernika na iznenadni priliv sirijskih izbjeglica u njegovoj zemlji. Donosili su deke, odjeću, toaletne potrepštine i hranu na željezničke postaje i granične prijelaze, često u potpunoj suprotnosti sa stavom vlasti kako su izvještavali svjetski mediji. ‘Iako je iskustvo života pod Osmanlijama naučilo Mađare da izjednačuju stranca s opasnošću’, rekao je, ‘mnogi su kršćani iskoristili priliku da pokažu suosjećanje, moleći za one koji su iskusili toliko traumu.

Martin Schaser, porijeklom iz Rumunjske, a sad živi u Austriji, na praktičan je način pokazao kako prevladati otpor migranatskih crkava da se uključe u kulturu domaćina i izgrade otvorenu i istinski multietničku crkvu. Na svom je primjeru pokazao kako se mladi druge generacije doseljenika mogu ugodnije osjećati u okruženju multietničke crkve.

Oprost

Englez Bob Hitching, djelatan među Romima u srednjoj i istočnoj Europi na dirljiv je način zamolio za veće uključivanje ovih davno odbačenih ljudi u Evanđeoske zajednice kako bi im se ponudilo mjesto pripadnosti. Europa danas nalikuje na prispodobu o kralju koji je pozvao mnoge goste na svoje slavlje, ali malo ih je prihvatilo poziv. ‘To je trenutak da se uvede izopćenike, uključujući i Rome’, predložio je.

Avi Snyder, odrastao kao konzervativni Židov, a sada voditelj organizacije ‘Židovi za Isusa u Europi’, pozvao je na odgovor oprosta na rastuću plimu ksenofobije i antisemitizma u Europi danas.

Skupština je dala priliku da se predstavi novi glavni tajnik Svjetske evanđeoske alijanse, biskup Efraim Tendero, s Filipina. Odgovarajući na dobodošlicu domaćina, Wuerttemberškog biskupa, dr. Franka Julya, biskup Ef (kako ga često zovu) rekao je da su suvremeni izazovi ekstremizma i militarizma zasjenili izazov nominalizma.

Na završnoj večeri ukratko je predstavljena povijest inicijative ‘Nade za Europu’ (HFE). Prethodilo je to prijenosu predsjedanja HFE Okruglog stola s dosadašnjeg predjedatelja Jeff Fountaina na Thomasa Buchera. Pokret već više od dva desetljeća povezuje dvadesetak mreža diljem Europe, organizirao je dva velika europska kongresa, HOPE.21 (2002) i HOPE.11 (2011), te ustanovio godišnju nagradu za osobe i pokrete koji donose nadu.

Odluka da se 24. nagrada HFE-a dodijeli Peteru Magnussonu izazvala je spontani pljesak sudionika. Nagrada je dodijeljena za njegov doprinos u buđenju nade i uključivanju stranaca u švedsko društvo.

Jeff Fountain