Božić, kojem prethodi Advent ili Došašće, je svakako blagdan u kojemu uživaju svi, a ne samo vjernici. Što čekamo za Božić? Svakako, poneki poklon od dragih osoba ispod okićene jelke. Al dakako, to nije sve. Zna se čuti da očekujemo rođenje Djeteta. No, Dijete se jednom rodilo, jednom hodilo ovom zemljom, jednom umrlo.

Kad slavimo nečiji rođendan, a to svetkovina Božića svakao jest, onda zajedno sa slavljenikom ili slavljenicom jedemo, pijemo, pjevamo, veselimo se. A Isus o Božiću? Gdje je on? Je l’ ostao tamo negdje u dalekoj povijesti? Što kaže vjerovanje, nakon onog da je ‘mučen pod Poncijem Pilatom i sašao nad pakao’? Kaže: ‘treći dan uskrsnuo od mrtvih’. Znači živ je. Znači, svetkovanje Božića nije samo sjećanje da se nekad rodio od Marije Djevice, već suslavlje rođendana sa živim Kristom.

Ali vjerovanje nastavlja i kaže: ‘ uzašao na nebesa sjedi o desnu Boga Oca svemogućega odonud će doći suditi žive i mrtve’. U navedenom: ‘uskrsnuo od mrtvih’ i ovom: ‘doći će’, leži tajna svetkovanja Božića. Slavimo rođendan onoga koga je naša mržnja prikovala na križ, ali ga ne slavimo sami već zajedno s njim koji živi i, bitno, slavimo ga očekujući njegov ponovni dolazak. Ne čekamo da se beba rodi već čekamo da na kraju vremena dođe onaj koji će konačno svesti račune i ostvariti Božje kraljevstvo pravednosti i mira koga je životom, smrću na križu i nadasve uskrsnućem, inaugurirao.

Svetkovanje Božića nas podsjeća da će se, kao što se ostvarilo obećanje dano starozavjetnim prorocima o Mesiji koji ima doći, ostvariti i ovo obećanje o konačnoj uspostavi novoga Božjeg stvorenja, Božjega kraljevstva gdje vlada pravednost.

Na dobro nam došlo Kristovo rođenje.

Giorgio Grlj, Predsjednik PEV-a