Dana 31. listopada je Dan Reformacije, dan na koji kršćani diljem svijeta slave početak reformacije. Na ovaj dan 1517. godine katolički svećenik Martin Luther pribio je primjerak svog traktata “95 pritužbi” (“95 teza”) na vrata crkve Svih Svetih u Wittnebergu te poslao drugi primjerak svom nadbiskupu. Time je započela protestantska reformacija koja je posvuda donijela velike dobrobiti vjernicima Isusa Krista.
Prije nekoliko godina , dr. sc. Stepp objavio je sljedeći esej na hrvatskom u kojem prikazuje dobrobiti što je reformacija donijela svim kršćanima.
Razmotrimo tri važna dara koja su reformatori dali današnjim kršćanima.
Prvo, reformatori su Bibliju vratili narodu. Prije Reformacije, crkvena hijerarhija je sva nastojanja da Biblija bude prevedena na narodni jezik, ili da njezin jezik bude osuvremenjen, tretirala kao herezu. William Tyndale je bio smaknut zbog toga što je Bibliju preveo na engleski jezik izravno iz izvornih jezika, grčkog i hebrejskog. Glavni pokretač Reformacije, Martin Luther, bio je prvi koji je 1534. godine, nakon više stoljeća, Bibliju u cijelosti preveo na živi narodni jezik.
Ovo je važno jer je Biblija naša duhovna hrana. U 2 Timoteju 2,15 Pavao piše: „Uznastoj da kao prokušan staneš pred Boga kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno reže riječ istine.” Dalje u istom pismu (3,14-16) on piše: „Stani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu. Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.“ Pogledajte također Psalam 1,1-3; Psalam 119; Ponovljeni zakon 6,6-9; i Ponovljeni zakon 17,18-20.
Zbog Lutherovih i reformatorskih uvjerenja, mi danas imamo Bibliju prevedenu na stotine jezika, uključujući nekoliko izvrsnih hrvatskih prijevoda. Ova činjenica govori da Biblija nije mrtva, magična knjiga koja nas na tajanstven način povezuje s dalekim nepristupačnim Bogom. Ona je Božja riječ za TEBE, za NAS i ne pripada crkvenim vođama ili svećenicima. Božja riječ pripada vjernicima, svakome od nas koji činimo Tijelo Kristovo.
Ovaj novi pogled na Boga kao bliskog i dostupnog preuzet je iz najranije crkve. To nas vodi do drugog dara koji Reformacija daje današnjim kršćanima, do „vjerničkog svećeništva“. Stoljećima su kršćane učili da je Bog dalek i nedostupan te da mu mogu pristupiti samo putem svećenika. Luther i Calvin su u crkvu vratili stav koji je imao Isus i najraniji kršćani, koji su Jahvu oslovljavali riječju „abba” (tata). Mi se molimo Bogu koji je veličanstven, ali koji nam je istovremeno i blizak, koji boravi s vjernikom (“Emanuel”, Matej 1,23) i u vjerniku (kroz Duha Svetoga.)
Isusov stav o bliskom odnosu s Bogom šokirao je Židove njegova vremena, a slično tome je, u slučaju reformatora, njihovo uporno isticanje da nam nije potreban posrednik kako bismo Bogu pristupili, kako je Isus jedini posrednik koji nam je potreban: „Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve” (1 Timotej 2,5-6).
Treći dar je izrastao iz ovog reformatorskog uvjerenja, a to je da djelovanje crkve pripada svim ljudima koji su u crkvi, a ne samo posebnom svećeničkom staležu; Pavao piše u Efežanima kako je Bog dao darove duhovnog vodstva članovima crkve „da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova” (2,12).
Prema Svetom pismu, tko su svećenici? Tko su oni koji čine Isusove ruke i noge, koji čine Njegova djela u svijetu?
To smo ti i ja, braća i sestre oko nas. Djelovanje Isusova sljedbenika nije promatrački sport, ili nekakav ezoterijski sustav u kojemu mogu sudjelovati ili koji mogu razumjeti samo inicirani članovi. Ne radi se tu o pasivnom sjedenju i promatranju dok netko drugi djeluje za Krista. Mi, braćo i sestre, zajedno djelujemo za Krista.
Reformacija daje crkvi ova tri dara: pristup Božjoj riječi, pristup Božjoj prisutnosti i vlast da vršimo Božja djela. Kako ih crkva bude primjenjivala u stvarnosti, kako se crkva i dalje bude reformirala (“ecclesia semper reformanda” što znači “Crkva se neprestano reformira”) Duhom i Riječju Božjom, tako će Božja snaga djelovati preko nas i mijenjati živote, kidati ovisništva i spašavati brakove, kod nas u Hrvatskoj i drugdje.
(preuzeto od Biblijskog instituta bizgnews@bizg.hr)
